- Ljubav prema stvaranju rukotvorina traje zapravo otkad znam za sebe, od svoje 7. godine života. Preko ljeta, dok su se svi moji vršnjaci odmarali od škole, guštali u kupanju i druženjima, ja bih ujutro nekoliko sati provela tražeći školjke i kamenje po plaži, poslijepodne bih izrađivala suvenire od istih, a navečer, kad bi palo sunce, stala bih ispred kuće i prodavala svoje suvenire slučajnim prolaznicima i turistima. Oni su uvijek bili oduševljeni onima što bi kod mene vidjeli, još pogotovo kad bi vidjeli da ih je izradilo dijete i da je sve iz mora. To oduševljenje na njihovom licu mi je tada bilo sve! Uopće mi nije bio problem što bih tako do kasnih večernjih sati stajala gotovo sama. Nekad bi se znalo dogoditi da bih u prvih pola sata prodala sve što bih taj dan izradila, a  nekad kad bi bilo ružno vrijeme ne bi bilo ni gostiju. To me baš nikad nije obeshrabrilo. I idući dan opet bi sve tako isto ponovila. I sve to ne zato što sam morala ili trebala, to je jednostavno bilo jače od mene. Ja sam to ljetima obožavala! To je za mene bila igra,ali zapravo pravi posao kojeg  tada nisam baš shvaćala – priča nam ova 25-godišnjakinja.

U srednjoj školi počela je izrađivati nakit prvenstveno za sebe. Sjeća se svoje maturalne, kada je tražila po stranicama za naručiti naušnice koje je imala u glavi. Tad nije imala vremena baviti se izradom zbog stresa oko državne mature, ali to što je zamislila u svojoj glavi nisam pronalazila. Na kraju ih je ipak napravila sama.

- I  dan danas su možda najbolji komad  koji sam ikad napravila. E pa malo nakon toga počele su pristizati prvi upiti. Prvo su prijateljice počele pitati za nakit, onda se proširilo među rodbinom, pa sam dobila prve upite budućih mladenki, a s tim i potvrdu da nešto stvarno dobro radim. No u to vrijeme najbitnije mi je  bilo upisati fakultet, pa sam nekako to stalno ostavljala po strani. Kada je sve to prošlo, i kada sam kao brucoš došla u novi grad, novi stan i svoju apsolutnu slobodu, tada je sve počelo. U međuvremenu sam sudjelovala u jednom poduzetničkom kampu koji me je inspirirao i samo mi potvrdio da nastavim ići putem kojim sam naumila. Razvila sam ideju, nabavila opremu i otvorila društvene mreže. Prvenstveno sam htjela da taj nakit koji radim bude autentičan, originalan i prepoznatljiv. Da bude simboličan i značajan pa sam tako  počela izrađivati nakit od sušenog cvijeća. Nazvala sam ga 'La Cvita'. To su naušnice, ogrlice, narukvice i medaljoni u kojem sam stavljala osušeno cvijeće, ne koristeći smolu kako se  to inače radi već samo čisto cvijeće i dijelove nakita. Dakle, ukoliko imate neki buket ili samo jednu ružu od Valentinova, posudite meni par listića i ja vam od toga napravim nakit koji će vas zauvijek asocirati na taj dan. Cvijeće nam usahne, propadne, gotovo uvijek na kraju završi u smeću jer smeta, a ovako unutar nakita može biti vječna uspomena. Još uvijek to izrađujem, osim što sam posljednjih godinu -dvije u svoju ponudu uvela i tradicionalne konavoske naušnice u suvremenom dizajnu, sa suvremenim materijalima. Modernizirane rekla bih – priča nam kako je sve počelo.

Danas surađuje s nekoliko gift shopova na obali i čuje da ih i turisti obožavaju. Njezine naušnice proputovale su gotovo čitav svijet i to je čini ponosnom. Inspiracije kod nje nikad ne nedostaje i iz dana u dana smišlja nešto novo. U svemu tome nastoji da ostanem svoja.

- Obožavam putovanja, upoznavajući svijet i druge kulture pamtim ono što na mene ostavi dojam pa onda nastojim to prenijeti na nakit. Pratim malo i trendove, ono što se  u svijetu trenutno nosi, ali nikad ne kopiram, nego napravim da to nešto bude moje. Ljudi to prepoznaju, ljudi to vole. Ljudi najviše od svega cijene iskrenost – objašnjava nam.

Izradu nakita nikad nije smatrala poslom i za nju je to čista ljubav. Zadnjih 5 godina ima registriranu djelatnost za izradu nakita i srodnih proizvoda.

- Ja sam djelatnik, vlasnik, knjigovođa, fotograf, računovođa, dobavljač, voditelj društvenih mreža, voditelj marketinga, skladištar i dostava (smijeh). Ali sve to skupa volim i ne želim se žaliti – otkriva onu pravu stranu većine poduzetnika.

Najviše upita ima za bukete s vjenčanja i općenito sušeno cvijeće koje žene dobiju na one najvažnije dane u svom životu. One žele da se nekoliko cvjetića ili listića trajno pohrane u komade nakita koje vole nositi pa to najčešće budu ogrlice ,narukvice ili ipak naušnice. To je ono nešto što ostane za zauvijek, kad cvijeće usahne ili propadne, ostane uspomena da uvijek podsjeća na taj dan.

Jako popularan je i tradicionalan nakit danas, otkriva nam. Nakit koje su nosile naše bake, prabake i još prije njih.

- S obzirom da sam gore spomenula da ne volim izrađivati ono što već postoji, unijela sam u te stare komade nakita nešto svoje. Suvremene materijale i dizajn i žene su lude za takvim komadima – priča nam.

Antonela je izradila stotine i stotine komada nakita, a zanimljiva je stvar da ona sama jako rijetko nosi nakit. Ali zato ga voli vidjeti na drugima.

- Osobno volim minimalistički nakit . To su za mene simboli ženstvenosti i smatram da čak i ako se obučeš sasvim jednostavno, dobar komad nakita može dati onaj wow efekt. Kada bih morala izdvojiti najdraži komad nakita koji sam napravila, to je gotovo uvijek kada radim sa sušenim cvijećem jer to uglavnom bude nešto simbolično i značajno za osobu, pa tu emocije budu jako izražene i onda je meni srce prepuno. Zvučat će kao klišej, ali je stvarno jako važno u današnje vrijeme biti originalan i svoj. Ljudi to prepoznaju i daju vam svoje povjerenje, no očekuju zauzvrat isto ,možda čak i više. Prvenstveno  moraš biti dobra osoba i čovjek. Moraš  se konstantno truditi zadržati njihovo povjerenje, a to je uvijek  teži dio. Dobar glas daleko se čuje stara je narodna, ali itekako istina – otkriva 'tajnu' kako se danas istaknuti među masom.

Posao, nakit, privatni život…pitamo je kako to sve balansira.

- Volim svoje obaveze!  Koliko god nekad bile naporne i činile se teške, čine moj dan produktivnim i uspješnim. Volim navečer kad legnem u krevet osjećati zadovoljstvo jer znam da sam iskoristila svaku svoju minutu u danu. Osim što radim svoj primarni posao i izrađujem nakit, smatram da je trening jako bitan za život i zdravlje svake osobe pa ga aktivno prakticiram nekoliko puta tjedno. Volim nova iskustva i znanja unositi u svoj život, pa sam tako nedavno završila i tečaj keramike koja me oduvijek impresionirala. Tako da nastojim da mi svaki dan bude drugačiji od prethodnog, ali da iz svakog novog dana izvučem samo ono najbolje – kaže nam.

Kad je riječ o planovima za budućnost, ističe da ne voli puno planirati jer nitko od nas ne zna što ga sutra čeka.

- Volim živjeti u sadašnjem trenutku u  kojem često zaboravljamo guštati jer konstantno planiramo nešto. A kod mene je uvijek bilo tako da kad god nešto ozbiljno planiram, to ne bude tako. Najbolje stvari dogodile su mi se onda kada sam se najmanje nadala. Imam puno ideja u glavi i to je istina, pogotovo znajući da dolazi proljeće, a proljeće je uvijek glasilo za doba kada se sve budi, pa tako i moje ideje.  Nadam se da će se poneka i ostvariti, ali malo po malo. Dajem vremenu vremena – kaže nam za kraj.