Stvarno je teško za povjerovati da svaki novi projekt preuređenja neke gradske površine nema stabala. Ne mislim na ova stabla na Poljani koja su se jadna posušila i teško ih je gledati kako se muče, niti na ona na obali koja se godinama nisu pomakla u rastu, nego na konkretna stabla kakva su nekad na svakoj toj površini postojala i itekako imala svoju svrhu.

U svojoj bivšoj karijeri, kada sam se bavila papirima i radila u uredu imala sam prilike susresti se s raznim arhitektima i naručiteljima radova. Naručitelji radova uglavnom su zanemarivali važnost zelenih površina. Njima se to svodilo na pokoji travnjak i stablo koje ne treba puno platiti. Pojedini arhitekti su se zauzimali za zelene oaze koliko su god mogli, iako je ta bitka često bila unaprijed izgubljena. Makar nitko to nije izgovarao na glas, najvažniji razlog tome bio je financijske prirode, ali čak ne zbog nedostatka novca nego zato što se uvijek našlo nešto važnije. Za stabla se imalo para kad bi ih trebalo počupati. 

Jedino što nam u ljetnim vrućinama može pomoći su stabla. Velika, zelena, raskošna stabla koja čine hlad na što više mjesta u gradu. Mislim da nije pretjerano reći da nam je svima to jasno. Ono što nije sasvim jasno je zašto to nije jasno onima koji rade projekte, koji oblikuju grad i koji su bitan dio svakodnevnice ljudi koji tu žive? Zašto uvijek beton pobijedi u njihovim glavama? Što imaju protiv stabala i zelenila? Iz kojih dubina njihove psihe to stiže?

Nemam jednostavan odgovor na ta pitanja. Morala bih sa svakim od njih odraditi puno psihoterapijskih sati da bismo došli do same srži tog problema. Ono što je sigurno jest da problem postoji. Više-manje u svim gradovima došlo je do nepotrebnog čupanja stabala iako su se stanovnici tome protivili. U jednom gradu u Istri, znajući da će doći do prosvjeda, stavili su obavijest o čupanju prekrasnog stabla na trgu, uru vremena prije. Ovdje kod nas još je svježe sjećanje na nepotrebni masakr koji je doživjela pitospora kod katedrale. Iz toga se definitivno može zaključiti da se radi o nekoj vrsti psihopatologije koja se provodi nad biljkama.

Drveće nestaje s naših ulica i otvorenog prostora alarmantnom brzinom zbog široko rasprostranjenog ignoriranja pozitivnog utjecaja zelenih oaza. Individualna sebičnost nadmašuje dobrobit zajednice. Svako nepotrebno uklonjeno drvo i nezasađeno novo ima kolektivnu cijenu. Zasjenjivanje i ozelenjivanje površina na lokacijama koje se frekventno koriste u našim mjestima izravna je mjera koja se može učiniti u vezi s ublažavanjem klimatskih promjena i prilagodbom na njih. Par stupnjeva niže temperature u ovim valovima toplotnih udara mogu doslovno biti spas.

Ponavljanje je majka znanja pa ponovimo prednosti drveća u odnosu na betoniranje. Kada se dobro obavi, sadnja drveća je jedna od najatraktivnijih i ekološki prihvatljivih aktivnosti u kojima ljudi mogu sudjelovati kako bi poboljšali okruženje u kojem žive, a posljedično i planet. Drveće pruža mnoge prednosti, dugoročne i kratkoročne. Osim što je estetski privlačni, uklanjaju i skladište ugljik iz atmosfere, usporavaju obilne kiše i na taj način smanjuju rizik od poplava, poboljšavaju kvalitetu zraka i poboljšavaju učinak urbanih otoka topline reflektirajući sunčevu svjetlost i pružajući hlad. Osim toga, fizička težina stabla sastoji se od približno 50% ugljika i zbog toga, ako ih ima dovoljan broj, imaju snažan učinak na ublažavanje negativnih posljedica klimatskih promjena. Neke od tih prednosti, poput ublažavanja urbanog toplinskog otoka i poboljšanja kvalitete zraka, lokalizirane su i donijet će najviše koristi ljudima koji žive i provode svoje vrijeme u lokalnom području. Druge dobrobiti, poput uklanjanja ugljika iz atmosfere, koristi široj populaciji, a ne samo lokalnom stanovništvu. Uz to, drveće uvelike koristi ljudima jer ima pozitivan utjecaj na mentalno zdravlje i dobrobit te smanjuje stres. 

Za zeleni grad potrebno je prvo imati zeleni um. Nadam se da će se drastično smanjiti dosadašnja praksa ignoriranja važnosti i uklanjanja stabala, a u međuvremenu svatko od nas može napraviti svoju zelenu oazu iznutra pa potom i izvana. To je naš korak prema osvještavanju javnih službenika kojima će ova tema biti istinski važna. 

Više informacija o Ani, psihoterapeutskom radu kojim se bavi i kontakt podatke Centra Restart možete naći na www.centar-restart.com.