Istraživanje iz 2015. pokazalo je da se mišljenje o tome što čini ljepotu širi kao zaraza, što navodi na to da se zapitamo: Mogu li se u modu vratiti ljepotice bez šminke i Photoshopa?

Pitanje za razmišljanje: Je li britanski glumac Benedict Cumberbatch atraktivan? Dok neki to uporno govore, drugima nikako nije sjeo. Štoviše, neki su njegovo lice usporedili s njuškom vidre, a opet, ima ogromnu vojsku obožavatelja kojima je sigurno privlačan. Na koncu, mogu se pronaći i neke njegove fotografije na kojima zaista može proći pod “sladak”, piše portal Your Tango.

Je li to zato što ponekad vidimo nešto što je cijelo vrijeme bilo ispred nas, ali nismo primjećivali, ili je to zato što je privlačnost zarazna? Naime, prema studiji iz 2015. objavljenoj u Advances in Consumer Research, pokazalo se da mišljenja drugih ljudi o tome što se smatra privlačnim u konačnici bitno utječu na to kako će o tome suditi drugi.

U temelju je eksperiment u kojem su od ispitanika tražili da ocijene koliko su ljudi na fotografijama koje su im pokazane atraktivni. Ponekad su ispitanici znali kako su ljudi prije njih ocijenili te fotografije, dok im u drugim slučajevima nisu bile poznate te informacije. Pokazalo se da su ljudi koji su imali pred sobom ocjene drugih ljudi obično dolazili do zaključka koji je bio jednak njihovom. To znači da je na njih utjecala i percepcija drugih ljudi te da se držimo nekih standarda, a da to ni ne znamo.

No, zašto bi bilo tako? Na koncu, koga briga ako se vama sviđa netko, a nekom drugom ne? Po ovome ispada da ljudi internaliziraju tuđe standarde ljepote i udovoljavaju im, čak i ako to ne shvaćaju, prenosi 24sata.

Dakle, ova studija tjera na preispitivanje: Je li Ryan Gosling doista privlačan? Ili oni koji tvrde tako učine da svi počnu tako razmišljati?

Očito, to je samo još jedna studija koja pokazuje koliko je važno da prestanemo nametati standarde ljepote koje prihvaćaju današnji mediji i društvo, tako da se sve promatra kroz tu prizmu.

Na internetu se mogu pronaći fotografije Beyonce koje nisu provučene kroz Photoshop i postale su viralne, što je vjerojatno samo još jedan primjer da ljepota koju društvo često nameće ženama nije stvarna, već ju proizvode tone šminke i fotošopiranja, što s vremenom postaje normalno.

Ukratko, možda je vrijeme da se prestane inzistirati na tome te da u medijima bude više raznolikosti, tako da se više ljudi u stvarnom životu može poistovjetiti s “atraktivnima”.

Kad već znamo da je atraktivnost zarazna, zašto ju ne bismo prenosili kao zarazu?