Sekvenca Stabat Mater, uvrštena u liturgiju 1727. kao posljednja od pet službenih sekvenci

Katoličke crkve, emotivan je prikaz Djevičinih patnji podno Križa. Unatoč svojoj formalnoj

strogosti, pjesma je ekspanzija muke i razdiruće tuge, a njezina shema rime dirljivo iskorištava učinke iščekivanja i sjećanja. Majčinski osjećaj koji prožima djelo posebno je odjeknuo u Napulju Pergolesijeva doba, gdje je tuga majčinstva bila pojačana zastrašujućom stopom smrtnosti dojenčadi. Sekvenca je, prema samom tekstu, podijeljena na dva dijela i to simetrično. Prvi dio usmjeren je na opis patnje Kristove Majke koja stoji pod križem i promatra izranjenog i izmučenog Sina koji umire za spas grešnih ljudi, dok je drugi dio zaufana molitva Gospi da svoju patnju podijeli s nama i umilostivi svoga Sina da na posljednjem sudu bude blag sudac. Od prvog stavka, u kojem se kroz disonantnost, osjećaju Djevičine suze put nas vodi do završnog stavka u kojem melodija komplementira s tekstom dajući bezvremenost onostranog. Kao kontrapunkt na vječno stoji ‐ Amen, koji stavlja završnu točku ‐ tremens tremendis, kao da parafrazira Matejevo Evanđelje: I gle, hramska se zavjesa razdrije odozgor do dolje nadvoje; zemlja se potrese, pećine se raspukoše, grobovi otvoriše i tjelesa mnogih svetih preminulih uskrsnuše. (Mt 27, 51‐52).

Zadarska sopranistica Nela Šarić magistrirala je na Muzičkoj Akademiji u Zagrebu (u klasi prof. Cynthie Hansell Bakić) te na Velškoj Međunarodnoj Akademiji za glas, gdje je svoj glas usavršavala kod renomiranog verdijanskog tenora Dennis O’Neilla i talijanske sopranistice Nuccie Focile. Na navedenoj Akademiji radila je s brojnim istaknutim i priznatim glazbenicima i pjevačima uključujući Mo Richarda Bonyngea, te legendarnu Dame Kiri Te Kanawu. Godine 2015. sudjelovala je u radu Međunarodnog Opernog Studija u Gijonu, Španjolska. Godine 2017. osvaja 1. nagradu žirija te nagradu Tokyo Metropolitan Opera Foundation na natjecanju Riccardo Zandonai u Italiji, zatim odnosi apsolutnu pobjedu na Stuart Burrows Voice Awards u Walesu, a godinu prije osvaja 2. nagradu žirija na Otto Edelmann natjecanju u Beču. Uz to je bila finalistica prestižnog natjecanja Belvedere u Moskvi, te Zinka Milanov natjecanja u Rijeci.

Nera Gojanović,  rođena 1979. godine u Šibeniku gdje završava osnovno i srednje obrazovanje. Muzičku akademiju upisuje u Zagrebu 1997. godine u klasi prof. Snježane Bujanović-Stanislav. Kao predstavnica Hrvatske putovala je na Tajvan i Filipine gdje je sudjelovala u radu Svjetskog zbora. Održala je niz koncerata od kojih neke pod okriljem organizacija “Šibenik metropola mladih”, “Hrvatska glazbena scena mladih”, “Hrvatska glazbena mladež” itd. Sudjelovala je u radu Orguljaške škole u Šibeniku pod vodstvom prof. Marija Penzara. Godine 2001. osvojila je nagradu kao najbolja studentica Šibensko-kninske županije na području umjetnosti. Diplomirala je 2003. godine  te iste godine upisuje magisterij na akademiji u Zagrebu u klasi  primadone Nelli Manuilenko. U svom dosadašnjem umjetničkom radu održala je značajne koncerte kao što je ostvarila i  značajne uloge unutar hrvatskih opernih produkcija. Održala je samostalni koncert u MD Vatroslav Lisinski u sklopu tribine “Darko Lukić”  2005. godine. Stručno se usavršavala  kod uvaženih umjetnika; Vlatka Oršanić, Anne-Marie Zeller, Tiziana Šojot, Lidija Horvat-Dunjko, Gerhard Zeller te  kod ugledne europske pedagoginje Eve Blahove u Bratislavi.

Pavao Mašić, dobitnik nagrade Grand Prix Bach i nagrade publike na Bachovom natjecanju orguljaša u Lausanni (2006.), razvija uspješnu karijeru koncertnog orguljaša i čembalista. Nakon završenih studija glazbe na Muzičkoj akademiji u Zagrebu (čembalo kod Višnje Mažuran, orgulje kod Marija Penzara i studij glazbene teorije pod mentorstvom Marka Ruždjaka), nastavio je poslijediplomske studije orgulja u Lausanni kod Kei Koito, te čembala u Freiburgu kod Roberta Hilla. Jedan od najafirmiranijih hrvatskih glazbenih umjetnika svoje generacije, Mašić od 1999. g. djeluje kao glavni orguljaš crkve sv. Marka na Gornjem gradu u Zagrebu gdje nastavlja bogatu tradiciju sviranja orgulja koja se u toj povijesnoj crkvi kontinuirano bilježi još od 1359. g. Usporedno djeluje u zvanju redovitog profesora na Muzičkoj akademiji u Zagrebu. Redovito koncertira solistički diljem Južne Amerike, Rusije, Europe i Izraela (Bogota, Moskva, Sankt Peterburg, Perm, Basel, Lausanne, Budimpešta, Bratislava, Beč, Freiburg, Zaragoza, Porto, Jeruzalem, Betlehem, Nazaret, Tel Aviv). Sudjeluje u radu žirija međunarodnih natjecanja, voditelj je Orguljaške ljetne škole koja se 29 godina održava u Šibeniku, a kao umjetnički voditelj festivala Orgulje sv. Marka zaslužan je za koncertna gostovanja dvadesetak svjetski istaknutih orguljaša koji su po prvi put nastupili u Hrvatskoj.

Žan Morović rođen je 12. ožujka 1974. godine u Zadru gdje je završio osnovnu i srednju školu te apsolvirao Hrvatski jezik i književnost na Filozofskom fakultetu u Zadru. Na Umjetničkoj akademiji u Splitu završava diplomski studij solo pjevanja te stiče naslov magistra muzike. Dobitnik je dekanove nagrade za izvanredna postignuća tijekom studija. Trenutno doktorand na studiju Kvalitete odgoja i obrazovanja na Sveučilištu u Zadru. Već 23 godine je regens chori Katedrale svete Stošije u Zadru. Do sad skladao više desetaka moteta i antifona, pet misa, dvije kantate i nekoliko koncertnih skladbi. Osnivač je i ravnatelj Festivala božićne klapske pisme u Zadru. Član je Hrvatskog društva crkvenih glazbenika. Osnivač je i urednik mrežne stranice za liturgiju i crkvenu glazbu Zadarske nadbiskupije - ARS CELEBRANDI. Radi kao profesor Glazbene kulture i Glazbene umjetnosti u dvije zadarske škole. Voditelj je Županijskog stručnog vijeća Glazbene kulture Zadarske županije.