Sonja Švec Španjol o izložbi je napisala sljedeće: 

Damir Facan-Grdiša već duži niz godina istražuje aspekte doživljaja dviju tradicionalnih tema u slikarstvu - pojam nevjerojatne snage mora i sociološki aspekt grada. Dva likovno, karakterno i značenjski posve suprotna motiva umjetnik uzima kao polazište za razradu likovnih elemenata u području krajnje reducirane figurativnosti. Djela čiji je sadržaj oblikovan strukturama sazdanim od niza ponavljajućih elemenata realizirana su u tehnici akvarela, pri čemu svježina, sjaj i svjetlost definiraju atmosferu pojedinog rada. Svakoj slici prethodi skica neophodna za jasnu definiciju prostora i pomnu razradu planova unutar kompozicije. Matematičkom redukcijom ostvaruje se raster ponavljajućih planova čiji je ritam povremeno obogaćen uplivom druge boje ili linije drugačijeg karaktera. Akvarel kao tehnika obojane svjetlosti ne javlja se u potpunoj slobodi razlivene transparentne materije već prati karakter tankoćutne britkosti crteža, te preciznom kontrolom i beskrajnom strpljivošću autora nastaje krivulja neba ili pojedini val oblikovan nizanjem i do 15 tonova jedne boje. Oblikovanjem formi principom nizanja tonova zadržava se intenzitet boje i oblika na velikim formatima, a kontrast najsvjetlijih i najtamnijih tonova omogućuje utjelovljenje metafizičke ljepote svjetlosti i sjajnosti koja izbija iznutra. 

Sâm proces rada kreće od izrade jednostavne skice na malom formatu koja je u srži apstraktna, a služi za rješavanje osnovnih silnica. Prilikom izrade skice autor odlučuje hoće li konačna tema biti grad ili more te potom zatvara silnice u formu odabranog motiva i povećava crtež prenoseći ga na veliki format te postepeno nanoseći lazuru po lazuru. Damir Facan-Grdiša istražuje mogućnosti boje te eksperimentiranjem i preslagivanjem ostvaruje intenzitet boje koju akvarel inače posjeduje, ali ju je izazovnije ostvariti na velikom formatu. Koristeći prosijavanje podloge karakteristično za akvarel autor djelu daje snagu da i nakon dužeg perioda posjeduje kvalitetu svjetlosti. Elemente likovnog duha umjetnik unosi u materiju kroz likovni osjećaj crte, boje i volumena čime oni sami postaju psihički kreatori likovnog djela izraženi kroz dinamiku i ritam. 
 I dok je u ranijim kompozicijama bila jasno naznačena razlika između neba i mora, u novijim radovima poput "Mirno zeleno more", "More zarezano" i "More zeleno" dolazi do njihovog ispreplitanja pri čemu povremena dominacija pojedinih formi i boja čini mogućim diferencijaciju glavnih elemenata cik-cak valova i vitičastog neba. Nadalje, kod morskih radova "More primireno" i "More suprotstavljeno" osjeti se pomak u naglašenim silnicama koje vidljivo lome kompoziciju i naglašavaju glavna kretanja na površini slike, a koja su posve neovisna o manjim sadržajnim zbivanjima. Ravnoteža kompozicije ostvarena je kroz usklađeni ritam i dinamiku elemenata dok noviteti stvaraju dojam pogleda kroz kaleidoskop stvarajući posve nove vizualne senzacije. Promjena je vidljiva i u koloritu. Snažni kontrasti najsvjetlijih i najtamnijih tonova ustupaju mjesto krajnje suptilnim nijansama zelenkasto-sive i olovno sivo-plave boje, a sve je dominantnije i prisustvo zelenih nijansi kao što je to slučaj u radovima "More zeleni", "More zeleno", "Mirno zeleno more" i "More malo zeleno". Ako rad gledamo iz daljine na prvu uočavamo konfrontacije trokutastih i kvadratnih volumena, dok približavanjem djelu postepeno ulazimo u splet lomova formi, linija i boja te upijamo svaku sekvencu kao zasebnu lirsku i/li geometrijsku figuru. 

Damir Facan-Grdiša svjesno odabire ritam slikanja jednog djela s morskim motivom i jednog s urbanim gradskim prizorom paralelno istražujući ono nesvjesno, distancirano i samotno u hladnim tonovima uskovitlale morske površine, kao i sociološki aspekt urbanog konfliktnog prostora u kojem obitavaju ljudski likovi smješteni na prozorima tonski oblikovanih nebodera. Nazivi radova, posebice s morskom temom, aludiraju na određena stanja koja se u kontekstu autora odnose na likovne probleme, no u kontekstu promatrača oni mogu otvoriti, potencirati i potaknuti cijeli spektar misli, stanja i emocija. U cijelom nizu postepeno uvedenih promjena upečatljiva je činjenica kako autor i dalje ostaje u osnovnom sadržajnom prostoru motiva grada i mora otvarajući uvijek iznova posve nove, zadivljujuće i naprosto fascinantne transformacije i to baš u trenutku kada smo pomislili da su sve mogućnosti iscrpljene. Damir Facan-Grdiša pomnim, strpljivim i krajnje minucioznim pristupom gradnji pojedine kompozicije ostaje fokusiran na likovni tekst izražen kroz naglašeno individualizirani govor crte, boje i volumena, dok završnim djelima oblikuje vlastitu sliku društva i vremena u kojem živimo, a naša percepcija ponuđenog sadržaja ovisi o vlastitoj osviještenosti života koji nas definira.