Književna nagrada Stipana Bilića-Prcića iz posebnog fonda Zaklade Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti dodjeljuje se pjesničkoj knjizi Dragi Marko Ivana Klarića (Naklada Bošković, 2021).

Zbirka Dragi Marko Klarićeva je osma zbirka pjesama. Izrazito je referencijalna, poziva čitatelja da se otisne na intelektualnu plovidbu koja pretpostavlja historiografske, filozofske i literarne uvide, ne libi se postavljanja općih dijagnoza koje se tiču ljudi i ljudskih osobina, povijesti, suvremenosti, politike i sl. Klarićevu zbirku čini šezdesetak pjesama. Marko iz naslova rimski je car i filozof Marko Aurelije, koji je živio u 2. st. Čitava je knjiga izvedena kao velika apostrofa – Marko Aurelije pretvoren je u figuru dostojnu da joj lirski subjekt predoči intelektualno i duhovno siromaštvo te ludilo svoga doba. Klarićev subjekt svome ekskluzivnom sugovorniku govori o ćudljivoj demokraciji, vojsci, pandemiji, Kissingerovim naočalama, pjesnicima („uostalom svaki diktator je propali pjesnik“), ljudskom licemjerju, ratovima, globalizaciji, galaksiji, svemirskim načelima, religijama, ljepoti, vlasti, zlu, digitalnom dobu. Riječ je o lirici koja se puno više utječe duhu nego duši, u kojoj su važni ratio, stav i poruka. Sam autor osvješćuje polidiskurzivnu prirodu svoga pisanja: „volio bih misliti da mi je milošću božjom/ dodijeljena uloga kroničara/ iako bi se ovo što pišem teško/ moglo nazvati kronikom“. U tu lirsku kroniku prodiru među ostalim glose, ispovjedne crtice, bilješke o aktualijama. Povremeno se ispod teksta pojavljuju čak i fusnote koje čitatelja informiraju o spomenutim podacima ili likovima.

Izvještaji Klarićeva subjekta iz našeg vremena, koje – pred očima suvremenika – upućuje Marku Aureliju, gradicijski se kreću od kritike preko polemike do sarkazma. Klarićeve su „poetizirane“ teze britko formulirane. Najčešće im je u podlozi evidentna paradoksalnost. On primjerice piše „da živimo u vremenu kad se na mjestu kulture/ pojavljuju njezini surogati// da kultura nije začuđujuće nemoćna kao što se to obično misli/ nego začuđujuće rijetka// da su se u 21. stoljeću intelektualci pretvorili/ u estradne zabavljače“ itd. Zbirka Dragi Marko nema traga među recentnim poetskim strategijama koji bi slijedila. Iz Klarićeve lirike probijaju erudicija i intelektualistička skepsa, a izvedbeno ju obilježava kontemplativni prosvjetiteljski subjekt koji izrazito afektivno promatra život oko sebe, ali u njemu ne želi aktivno participirati nego tek svjedočiti.

Pjesnička knjiga Dragi Marko Ivana Klarića rafinirano svjedoči o našem vremenu i nama samima. Neka ova nagrada bude još jedan poticaj na njezino čitanje.

Ivan Klarić (Šibenik, 1972.) hrvatski je pisac i pjesnik. Po struci je diplomirani pravnik, a pisanjem se počeo baviti prije 15 godina. Život ga je odveo iz Hrvatske u susjednu Italiju, u Palermo gdje živi i danas. Piše na hrvatskom jeziku, pa je jedna njegova pjesma, uvrštena u Enciklopediju suvremene talijanske poezije, morala biti posebno prevedena. Vezu s domovinom održava i kao član Društva hrvatskih književnika te Hrvatske zajednice samostalnih umjetnika. Neka od njegovih objavljenih djela su: Ruže i ništavilo (2006), Mjesečeva kuća (2009), Henok (2012), Noino zrcalo (2013), Digitalni žamor (2014), Tihi dani (2015), Zrcala u pustinji (2016), Camileev requiem (2016), Crna pantomima (2018), Sati na vjetru (2019), Karbonski krajolici (2020), Izvještaj iz Pretoriuma (2020), Mrtvo more (2021), Dragi Marko (2021) itd. Za zbirku pjesama Magnitude, 2023. godine dobio je nagradu „Tin Ujević“.

Hrvatski iseljenik Stipan Bilić-Prcić, trgovac i pučki pjesnik, nakon smrti 2012. oporučno je Zakladi HAZU ostavio novčani iznos i nekretninu u Zagrebu sa željom da se sredstva doniraju za književne nagrade elitnim piscima na hrvatskom jeziku i potporu učenicima imotske Gimnazije dr. Mate Ujevića.

Ivan Klarić osmi je dobitnik ova nagrade, a raniji su bili Milko Valent, Anka Žagar, Helena Sablić Tomić, Julijana Adamović, Borben Vladović, Lucija Ljubić i Zoran Ferić.