'Na dnu oceana postoje neki svjetovi'

Romano Nikolić uoči Arsena: Tragedije poput ljubomore, osvete ili gubitka ljubavi i moći mogu se prenijeti na bilo koje vrijeme

Kultura   |   Autor: Valerio Baranović   |   25.04.2024 u 11:07

  Marin Tironi/Pixsell
‘Na dnu oceana postoje neki svjetovi’ je predstava nastala u produkciji Arterarij kazališta prema motivima Euridipove ‘Medeje’, u režiji Romana Nikolića, a igraju Anita Matić Delić i Frano Mašković. U Kući umjetnosti Arsen gostuje u subotu, 27. travnja s početkom u 21 sat, redatelj nam je uoči izvedbe otkrio par zanimljivosti.

Dakle, u viziji Romana Nikolića, predstava je smještena u suvremeni svijet, likovi su jedan uobičajen i gotovo ni po čemu poseban bračni par s dvoje djece koji živi u obiteljskoj kući s lijepo uređenom okućnicom u samom centru grada. Bezbrižni, anonimni i neopterećeni društvenim ulogama, spletom životnih iskustava dolaze do točke u kojoj njihova ljubav puca. Točnije, njihove vizije budućnosti krenu se razilaziti.

Možda sam u potpunosti u krivu, ali primjećujem sve više kazališnih komada koji starogrčke tragedije smještaju u sadašnjost. Zašto je tomu tako? Pokušavate nas naučiti lekcije koje smo već trebali naučiti ili su jednostavno bezvremenske, sve se mijenja osim ljudskih ‘nagona’?

Pretpostavljam da smještajući starogrčke tragedije u suvremeni kontekst redatelji često pokušavaju istaknuti univerzalnost teme i pitanja koja su relevantna kroz različite periode. To je slučaj i s našom Medejom. Kada mit prestane biti samo mit i kada tom “mitu” svjedočimo u našoj svakodnevici  onda je lako razumljivo da ljudska priroda i "nagoni", kako ih nazivate, ostaju nepromijenjeni kroz povijest, pa se tragedije poput ljubomore, osvete, ili gubitka ljubavi i moći, mogu prenijeti na bilo koje vrijeme. Osim toga, suvremeni smještaj tragedija može potaknuti gledatelje da razmišljaju o paralelama između drevnih i modernih društvenih struktura te da sagledaju kako se ti problemi reflektiraju u današnjem svijetu.

Zanimljivo je da se predstava igrala u stanu. Sad gostuje po raznim dvoranama, a u Arsena će se moći postići dio u kojem publika praktički stoji pokraj glumaca, u njihova četiri zida. Koliko vam je to važno i zašto?

Ovo iskustvo omogućava publici jedinstvenu bliskost s predstavom i glumcima, jer doslovno ulaze u njihov svijet. Takva “interaktivna” atmosfera može pojačati emotivni doživljaj predstave i omogućiti gledateljima da se osjećaju kao sudionici, umjesto samo promatrači. Takav način doprinosi osjećaju intimnosti između publike i izvođača.

Koja je razlika između Euripidove i vaše Medeje?

Kao što smo naglasili u programskoj knjižici, glavni protagonisti ove predstave, kao i u originalnom predlošku, i dalje su Jazon i Medeja. No, u našem slučaju, Medeja više nije čarobnica, kćerka kolhidskog kralja Ejeta, niti je Jazon vođa Argonauta. U suvremenom svijetu oni su jedan uobičajen i gotovo ni po čemu poseban bračni par. Oni ne obnašaju nikakve javne i društveno odgovorne dužnosti. Oni nisu opterećeni društvenim ulogama i funkcijama koje su im zadane naslijeđem. Oni su bračni par s djetetom koji živi u obiteljskoj kući s lijepo uređenom okućnicom u samom centru grada. No, poput Euripidovih junaka, oni su također i bračni par čija je „ljubav“ spletom akumuliranih životnih iskustava dovela oboje do točke loma, točnije do razilaženja u viziji budućnosti. 

Pročitao sam vašu izjavu kako kazalište, osim zabavne i kulturne funkcije, ima  onu društveno-odgovornu, pa ste se tako ‘inspirirali’ i stvarnim slučajevima nasilja nad djecom?

Mišljenja sam da suvremeno kazalište mora imati segment autentičnosti u kojem se svi možemo povezati. Možemo prepoznati situacije iz naše okoline i na njih reagirati ili ne reagirati. Sama predstava je i nastala kao umjetnički odgovor na recentne slučajeve infanticida u našoj zajednici. 

 Kako je bilo raditi s Anitom i Franom, budući da nisu imali ranijih zajedničkih predstava?

Anita i Frano su od prve probe spremno prihvatili Oljin i moj način rada. Oboje su nam odmah pokazali koliko su veliki umjetnici, ne srameći se svoje autentičnosti koju smo u segmentima ukorporirali u samu predstavu. Zadovoljstvo je bilo raditi s njima, ali i dalje gledati ih kroz izvedbe. Nadam se da će i Vaša publika to osjetiti. 

Predstava je 2023. godine bila nominirana za Nagradu hrvatskog glumišta u nekoliko kategorija. Anita Matić Delić slavila je u kategoriji Najbolja glavna ženska uloga, dok je redatelj Romano Nikolić bio je nominiran za režiju predstave, a glumac Frano Mašković za najbolju glavnu mušku ulogu.

Ulaznice po redovnoj cijeni dostupne s online i na blagajni Kuće umjetnosti Arsen.

Članovi Kluba prijatelja popust ostvaruju na fizičkom prodajnom mjestu uz predočenje važeće članske iskaznice.

2 fotografija

POGLEDAJTE
GALERIJU

Podijeli: