Grad Šibenik svoje prvo kazalište dobio je 1870. godine. Iako je planova bilo i puno prije, upravo je inicijativa građana predvođena bogatim posjednicima, intelektualcima i obrtnicima urodila plodom. Šibenska općina prihvatila je prijedlog za izgradnju kazališta.

S obzirom da je općina bila u lošoj financijskoj situaciji izgradnju kazališta prepustila je građanima, odnosno Društvu šibenskog kazališta koje je osnovano 1864. godine. Zamišljena dvorana kazališta bila je dovoljno prostrana i vrlo skladna, zapravo reprodukcija u malom venecijanskog kazališta „Teatro Fenice“. Autor projekta bio je
Trogiranin Josip Slade, a prema nekim navodima Pavao Mazzoleni uspio je „incognito“ doći do nacrta.

Potpuno uređeno kazalište 18. siječnja 1870. godine dobilo je odobrenje za korištenje. Predviđeno je za 500 osoba, a ispod svake druge lože postavljeni su medaljoni  s imenima i stiliziranim portretima talijanskih pjesnika i skladatelja, Dante Aligheri, Carlo Goldoni, Gioachino Rossini, Vincenzo Bellini i brojni drugi. S obzirom da se kazalište gradilo sredstvima građana nazvano je Društvenim kazalištem (Teatro Sociale da Sibeniko).  Taj naziv je imalo do 1872. god. kada je na skupštini kazališnog društva donesena odluka o preimenovanju u „Kazalište Mazzoleni“ u čast Šibenčanina, pjevača svjetskog glasa Frana Mazzolenija, inače brata osnivača i glavnog voditelja Pavla. Značajno je istaknuti da za razliku od drugih kazališnih  zgrada koje su u nas izgrađena na kraju 19. stoljeća, ova u Šibeniku sagrađena je sredstvima građana bez ikakve pomoći Vlade i Općine.

 Otvorenje  novog šibenskog kazališta upriličeno  je 29. siječnja 1870. godine predstavom „Kip od mesa“ Teobalda Ciconija u izvedbi talijanske putujuće kazališne družine „La drammatica compagnia Vittorio Alfieri“. Vrlo značajna godina kazališnog života u Šibeniku bila je 1874. Te se godine, naime, po prvi put s pozornice čula naša riječ te se afirmirala naša drama.

Obitelj Mazzoleni

Paolo Mazzoleni nije bio samo službeni voditelj teatra, već je bio i impresario, mecena i izvrstan organizator, a članovi njegove obitelji, umjetnici koji su stasali na daskama Teatra Mazzoleni, postali su svjetski poznati umjetnici. Mazzoleniji su Šibenik napustili poslije Prvog svjetskog rata, a i danas u Palermu djeluje Fundacija Ester Mazzoleni koja godišnje nagrađuje najbolje svjetske operne pjevače i dirigente. Ester Mazzoleni, rođena Šibenka, poslije Šibenika živjela je u Palermu i imala angažman u tamošnjem velebnom Teatro Massimo, trećem po veličini(iza pariške Opere i milanske Scale) glazbenom teatru u Europi koje može primiti 3 200 posjetitelja. Početkom stoljeća osvojila je tadašnje operne pozornice Europe i svijeta.