Jedan od glavnih motiva Koraljkovih murala su hobotnice, a kako nam je odmah kazao kako bi rado napravio zanimljiv intervju bez generičkih pitanja, prvo ‘kreativno’ pitanje je bilo obitavaju li uopće hobotnice u koraljnim grebenima. Do odgovora nismo došli, samo do smijeha, ali googlanjem smo pronašli kako postoji Karipska grebenska hobotnica. To smo riješili pa možemo dalje.

Koraljko je otac troje djece i djed iz doline Neretve, u Šibenik rado dolazi već godinama, otkako ga je Magdalena iz Azimuta otkrila na društvenim mrežama. Htjela je da nacrta mural na ulazu u Azimut, što je on odbio jer mu se nije sviđala lokacija zida. Ipak, povezali su se pa je tako imao zajedničku izložbu s Lulasom, sudjelovao je u Božićnom tinelu, a u šali kaže kako bi bilo najbolje da se preseli u Šibenik.

Skulpture radi od recikliranih materijala, što nije rijetkost, ali ljudi od njih rade suvenire, Koraljko ipak radi umjetnička djela koja su pomalo bizarna i svakako privlače pažnju.

- Slučajno se dogodi jer jako malo razmišljam i planiram. Zašto se ova izložba zove Ljubav, zato što se posljednje dvije godine dogodilo toliko privatnih stvari, lijepih i ružnih. Od gubitaka dobrih prijatelja i bolesti u obitelji pa do rođenja unuke Branke i moje krize u vezi, mogu to slobodno reći. Riječ ljubav, ta emocija najbolje opisuje te dvije godine. Gledajući kronološki kako sam radio, kroz radove mogu pratiti sva ta zbivanja - pojašnjava nam iskreno svoje ‘motive’.

U Azimutu je izložena i ‘Branka padobranka superheroj’, skulptura posvećena unučici.

- To je dijete koje je imalo problema sa srcem i operirana je sa šest mjeseci, a svima nam je pokazala kako se bori kroz život. Stalno se smije i puni nas dobrom energijom - kaže nam.

Umjetnost nije odluka, umjetnost je potreba, a njegovi radovi to savršeno dokazuju. Još kao dijete u osnovnoj školi je počeo s, kako mu je kazala majka, lijepljenjem, rušenjem, kidanjem i popravljanjem, sve dok su drugi igrali nogomet. Vozio je i skate i zato hommage Vasku Lipovcu sa skaterima koji su u Azimutu već neko vrijeme.

Sve do trenutka kad je kapitulirao pred ovisnošću, a o tome priča sasvim otvoreno.

- Imao sam tu krizu, koja je završena prije desetak godina. Ovisnost je stopirala sav moj rad. Kad sam se vratio s liječenja iz komune, shvatio sam da mi odgovara pustiti glazbu i raditi u radionici iza kuće. Kakve izložbe, kakva prodaja, uopće nisam razmišljao o tome - priča ovaj zanimljivi umjetnik koji se, osim skulpturama, bavi i fotografijom.

Ovisnost je stvorio sam sebi i napravio si problem. Ali ne samo sebi, problem je napravio obitelji i prijateljima, koji su cijelo vrijeme bili uz njega, ali da Jelenko nema Koraljka, alias koji je nastao u komuni, ne može tvrditi da bi se vratio na staro, ali svakako je značajno što je opet pronašao taj umjetnički dio sebe. Pitanje je možda glupo (Gospodin Greben kaže da nije), ali provjerili smo žali li, jer da nije bilo svega o čemu pričamo, danas bi ovo s čime se bavi bilo prilično drugačije. Ovisnost i liječenje nauče čovjeka brojne lekcije.

- Odlično je pitanje. Dobro sam već deset godina, a radim u zajednici smjenski pa imam vremena za stvaranje. Ipak, postoji žal za vremenom mojih bližnjih. Uvukao sam ženu i troje djece i zajedno smo sve prolazili. Da, da nije bilo toga svega, pitanje je bih li danas bio to što jesam, a volim to što sam postao. Nekome će zvučati glupo, ali to životno iskustvo me obogatilo. Funkcionalan sam, doprinosim zajednici, nemjerljivo iskustvo je nositi se s ovisnošću i danas mogu pomagati drugima. Komuna mi je snažnije dočarala potrebu za stvaranjem, inače ne bih išao toliko duboko u sebe - iskreno će.

Odrastao je u dolini Neretve, kupao se u njoj i zato mu je vječna inspiracija, a posebno u fotografijama. Zanimljive su one u kojima je u vodi u očevom odijelu sa škartocom na glavi.

Voda po nekim spoznajama čisti. Ranoranioc sam pa sam znao doći na ušće u 6 ujutro, to mi je čisti zen. Netko ide u crkvu ili na misu, ja bih išao pola sata na ušće. A zašto škartoc, to je došlo s imenom, iako ne znam točno kako mi je palo na pamet. Bilo mi je jedno vrijeme interesantno kriti identitet. Ne znam je li to bila potreba da se ne otkrije tko je Jelenko, onaj iz loših vremena, iako nisam nikome ništa napravio, ali bio me stid. To je drugi razlog, a prvi je da je bitan rad, a ne tko ga je napravio - pojašnjava nam.

Skrivanje identiteta je vjerojatno i pomoglo jer mistika privlači ljude, u svakome od nas čuči barem mali voajer i kad je nešto skriveno, želimo saznati što više informacija.

Večeras će u Azimutu izložiti i dio ciklusa životinja, ali kaže da su to zanemarene vrste. Umjetnici često koriste konje ili druge ‘popularne’ životinje, Koraljko je napravio stonogu, šišmiše, mravojeda i slično. Za svoje radove kažu da su mračni, komadi su odbačeni i ruzinavi, potrošeni, a vraća ih u novi život.

- Iako mi je nedavno jedan gospodin rekao da su mu radovi smiješni, kao karikature, što u potpunosti razumijem. Sve ovisi o vlastitom iskustvu - priča nam.

Azimutovu galeriju je za večeras potpuno promijenio, izgleda fenomenalno, a glazbena podloga će mu biti Fikcio Monger. U Šibenik se vraća i uskoro, vodit će radionicu na MDF-u.

- Inače radim radionice za djecu, tzv. Grebaonice, a nedavno smo imali petnaestu. To sam baš jučer dogovorio i to mi je kruna dječjih radionica. Kroz njih vraćam dug, ne mojoj djeci, koja su danas punoljetna, već pokušavam izbalansirati svoj nemir. Radimo reciklažu i predmete od odbačenih stvari, odvlačimo ih od ekrana, a djeca su toliko kreativna da rade bolje stvari od mene - kaže nam.

Neki od roditelja koji će pročitati ovaj članak sigurno će reći kako neće djecu slati kod bivšeg narkomana, Koraljko je toga svjestan.

- Kad sam krenuo raditi Grebaonice, zna se tko sam, dolina je mala. Nisam mogao vjerovati kakav je odaziv. Razmišljao sam o tome. Prijatelj mi je jednom rekao kako sam bivši ovisnik koji se fotografirao u haljini sa škartocem na glavi, a roditelji i dalje dovode djecu na radionici, pitao me kako sam to uspio izbalansirati. Rekao sam mu da ne znam, nisam razmišljao na taj način u tom trenutku, iako sam znao da postoji rizik da će netko iskomentirati. U lošoj fazi mislim da nisam nikome napravio nešto nažao pa mi ljudi možda daju podršku jer sam se izliječio. Sigurno vučem stigmu. U Rijeci su mi na izložbu došli članovi zajednice i drago mi je da vide do kud sam došao. Ipak, volim da se zna da sam dobro već deset godina, ponosan sam što sam primjer da se sve može - zaključio je.

Otvaranje zanimljive izložbe je večeras u 20 sati u Galeriji Azimuta pa svakako svratite, razgledajte je i uživajte u glazbenoj podlozi Fikcia Mongera!