- Ne znam kad sam se zadnji put ovako oduševila domaćom predstavom.

- Svi su j*****, ali Oriana je rasturila.

- Ovo je šibensko kazalište 2.0.

- Nevjerojatno je kako proleti više od dva sata kad se ne staješ smijati.

- Ovo nije prosječna predstava na kakve sam navikla.

To su samo neki od komentara koje smo čuli nakon premijere, a za vrijeme premijere iz publike smo čuli bizarne nekontrolirane napadaje smijeha. Ako je to mjerilo, HNK u Šibeniku ima hit predstavu.

Radnja se vrti oko Bernarda koji na večeru poziva svoju ljubavnicu, dok mu je supruga na putu. Dolazi mu i prijatelj Robert koju bi mu trebao pomoći kad shvate da se Bernardova supruga iznenada vraća. No, Robert zabunom predstavi kuharicu kao svoju djevojku, ljubavnica postaje kuharica, supruga žestoko sumnja, a na kraju se pojavljuje i ljubavničin muž. 

Ako mislite da je ovaj opis kompliciran i zapleten, varate se. U predstavi više ne znate tko, s kim i kako, ali nekako želite da se još više zakomplicira.

- Pravimo se, lažemo, glumimo da smo nešto drugo, s nekim drugim, da nismo što jesmo i da smo što nikad nećemo biti. Sigurni smo da držimo svoje živote pod kontrolom, a zapravo nam sve izmiče, klizi kroz prste, raspada se pred našim očima. Grčevito spašavamo fasadu uspjeha i sreće, a iznutra je sve srušeno, oronuli ego i ustrašena nutrina - napisala je u knjižici  redateljica Nina Kleflin.

Riječ je o predstavi u dva čina trajanja 120 minuta, s pauzom. Prvi čin počinje kao ‘slow burn’ postavljanje odnosa i, praktički, zbunjivanje gledatelja kojima se svako malo otvara nova zavrzlama, a dinamika raste prema kraju dok u drugom činu ne počne šamarati gledatelje bizarnošću svega što se događa. 

Nina Kleflin je odlično adaptirala tekst koji će se svidjeti publici iz cijele Hrvatske, što je za šibensko kazalište fenomenalna stvar jer konačno imaju predstavu koja ima potencijal brojnih gostovanja. 

Šminkeri iz Zagreba koji su iz pomodnih razloga kupili kuću u Drnišu, ljubavnica iz Splita, kuharica negdje iz Zagore, suprug iz Boraje. Kako je kazala redateljica, znamo takve ljude, znamo sebe, zašto im se ne bi smijali? A Šibenčani su se toliko glasno smijali, onaj glasni smijeh kad je ljudima koji sjede pokraj vas neugodno da netko ne pomisli da vi ispuštate te neartikulirane zvukove.

Uz Orianu Kunčić, koja je ulogu jedne od dvije Mimi odigrala maestralno i izazvala najviše smijeha, Franku Klarić i Anu Perković te dva pojačanja u ansamblu šibenskog kazališta, Bojana Brajčića i Krešimira Jelića, glumci kao da su prodisali na daskama koje im život (i posao) znače. Tu je i Donat Zeko, splitski glumac koji je potpisnika ovih redova oduševio govorom (glumom) tijela. 

Zasad vam nećemo više otkriti jer iduća dva dana su na rasporedu dvije reprize za koje su ulaznice u slobodnoj prodaji. 

Ako baš moramo nešto kritizirati, onda je to kašnjenje gledatelja, a možemo dodati da tenisice i  kratke majice nisu prihvatljiv modni odabir za premijeru predstave na kojoj je ekipa radila mjesecima. 

Valja spomenuti i ostatak kreativnog tima, a u nastavku pogledajte i fotogaleriju s premijere.

Scenografija: Branko Lovrić Caparin
Kostimografija: Sara Lovrić Caparin
Glazba: Nikolina Belan i Bojan Brajčić
Oblikovanje svjetla: Josip Bakula
Oblikovanje tona i video animacija: Pavle Karega
Izrada kostima: Marija Pletikosić
Izrada scenografije: Lovre Lovrić-Caparin, Velimir Slavica, Ivan Krnić-Munja
Autor fotografija: Valerio Baranović
Autor plakata: Dolores Ljubić