Teško je riječima opisati što se jučer dogodilo u kazalištu, a to znamo jer smo turistima koji su nas pitali o kakvom je događaju riječ pokušali objasniti, odustali i poslali ih unutra da vide sami pa nam prenesu dojmove.

- Wow, iako nikad nisam bila, vjerujem da ovako izgledaju izložbe u MET-u (op.a. The Metropolitan Museum of Art u New Yorku). Ovo je možda i bolje jer uz arhitekturu kazališta, imam osjećaj kao da sam ušla u vremensku kapsulu, ali sam u isto vrijeme bila u budućnosti zbog dima, svjetla i glazbe - kazala nam je na izlazu očarana gospođa iz Hamburga, a kad smo joj objasnili da su to snovi šibenske umjetnice Franke Baranović, otišla je nasmijana i dobacila nam ‘ne zaboravite sanjati, uljepšali ste mi odmor’. Nismo mi, Franka je!

Takva je i poruka šibenske dizajnerice i umjetnice koja kaže ‘slikarstvo je onaj intimni dio mene, a platno i kist doživljavam kao alat za prikaz mog unutarnjeg svijeta... Snova. Ono je potreba, kao zrak, kao hrana... Koja kao da što se putovanje više odmiče, biva sve veća’.

Franka je u kazalištu izložila 12 slika, većinom velikih formata, od 100x100 cm pa sve do 190x145 centimetara. Kad pročitate naziv samih slika, postane jasno zašto je glazba ključni dio ove izložbe. ‘Il mio canto libero’, ‘L’appuntamento’, ‘E penso a te’, 'Song from the secret garden’, Falling in love’,

Ako niste prepoznali, sve su to pjesme koje Franka sluša ili su joj dale dio inspiracije za snove koje je kistom prebacila na platno, a i sama ‘priznaje’ kako je osim svijeta dizajna i slikarstva, velika ljubiteljica glazbe pa u slobodno vrijeme svira klavir. 

Zdenka Bilušić u katalogu izložbe napisala je kako je Franka slikarica ekspresivnih, gestualnih nebeskih pejzaža. Njezine slike komuniciraju intenzivan emocionalni odgovor na iskustvo bivanja u pejsažu, a materijalnost i senzualnost kvalitete uljanih boja za nju su važni elementi stvaralačkog procesa. Fascinirana je tajanstvenim načinom na koji boja izražava stvari koje se ne mogu opisati riječima. 

Šibenska slikarica je prvi doticaj s pigmentima i bojama ostvarila još u roditeljskom domu, uz majku Nevu koja je također slikala, a taj štafelaj je u upotrebi i danas. 

Slikarica je zahvalila svima iz kazališta i ‘svoj dici’, prvenstveno sinovima Ivici i Mari Petru koji su zaduženi za audio-vizualni dio te, naravno, svome Šimi koji je podržava u svemu, jer kako je kazala, svjesna je da nije lako živjeti s umjetnicom.

- Izložba nije samo moja, to je i izložba moje dice, koju neizmjerno volim i obožavam. Bez naše dice nema budućnosti. Ja ću proći, a ostat će slike i oni, to je neizmjerno. U tri sata smo sve posložili bez ikakve razmirice, samo pozitiva, a to se može dogoditi samo u ljubavi - kazala je s drhtajućim glasom.

Otvorenje izložbe održano je u atriju kazališta uz šampanjac i govore, s druge strane zida od same izložbe, a kad su posjetitelje ‘pustili’ iza kazališnog baršunastog zastora, krenula je glazba, dim je napunio prostoriju, a riječi su jednostavno nestale. Zato ćemo ovaj izvještaj zaključiti riječima Carla Sandburga koje je umjetnica uvrstila u katalog izložbe.

‘Sve što na svijetu postoji, nekada je bio samo san’.

Izložbu možete razgledati do 30. svibnja, od ponedjeljka do srijede od 10 do 12 sati, te u ponedjeljak popodne od 18 do 20 sati. 

U nastavku pogledajte fotogaleriju s ovog posebnog kulturnog događaja.