U nastavku pročitajte tekst o izložbi kojeg je napisala povjesničarka umjetnosti Ivona Fregl.

'Sloboda i odsustvo odgovornosti zapisani su u bojama, ali i u prolaznom i beznačajnom karakteru materijala i oblika. Jean Baudrillard, The System of Objects

Po senzibilitetu koloristički ekspresionist, Radoslav Tadić od početka svoje umjetničke prakse bojom i gestom u radovima iskazuje i ono intuitivno spoznano i ono intelektom definirano, ali i nagovještava ono što se još uvijek nalazi u procesu likovnog promišljanja. Od istraživanja u (rastezljivim) okvirima figuracije s početka Tadićeva umjetničkog stvaralaštva u najnovijem ciklusu nije ostao ni trag – kompozicije ciklusa Gole apstraktne su, bez naziva i isključivo osobne asocijativne pojavnosti. 

Umjetnik se okreće k djelimičnoj dematerijalizaciji, odsustvu težine podloge i nepromjenljivosti forme, fiksirajući gestualne poteze pretežno jedne boje između dviju transparentnih, oblikovno fleksibilnih površina najlona, omogućujući strujanju zraka da utječe na promjenu oblika rada. 

Ljepota u djelima Radoslava Tadića ljepota je oslobađanja. Ciklus Gole odlikuje se jasnoćom, snagom i autentičnim izrazom. Prepoznatljiva poetika i otvorenost k eksperimentiranju u okvirima izabranog medija (slikarstva) inspiriraju umjetnika (ali i promatrača) na istraživanje prirode vlastite percepcije rušeći nametnute okvire umjetničkog djelovanja (školstvo) i našeg shvaćanja umjetnosti (kulturna diskurzivna praksa).

Radoslav Tadić ne nudi nam boju kao utočište ili razbibrigu, već kao zaseban svijet ljepote, kao alternativu realnosti, suprotstavljajući ljepotu unutrašnjeg opažanja svijetu oko nas na koji sve manje imamo utjecaja.'