Dražen je zabio ona dva bacanja za naslov, a onda je nakon samo nekoliko sati titula Šibenki ukradena. U košarkaškim se krugovima često priča da se to nije dogodilo, da je Šibenka ostala prvak, da bi Dražen ostao i da bi se gradila Velika Šibenka. Goran Grbović mi je potvrdio da je i on trebao doći, a čuo sam da ste i Vi umjesto u Partizan trebali doći u Šibenik. Je li to točno?

Prvo moram reći da je Šibenka tada pokradena. Da, točno je. Stalno me zvao čuveni tajnik Šibenke Joško Šupe. Stalno je dolazio kod mene u Kraljevo i nagovarao me da dođem. Nisam znao kako da se obranim pa sam mu rekao da ću doći ako se Dražen vrati nakon vojske u Šibenku. Tada sam napravio problem Draženu.

Na jednom reprezentativnom okupljanju mi je prišao: "A šta si im reka to? Sad me napadaju svaki dan da se vratim." Šibenka je bila specifična ekipa, a sam grad je bio poseban. Šibenik je živio za košarku, mislim da bi bilo izuzetno lijepo tamo pred onakvim navijačima igrati košarku.

Sad kad ste spomenuli posebnu atmosferu u Šibeniku, slično je bilo i u Jazinama, Čačku, Skoplju, doslovce u svakoj dvorani u bivšoj Jugoslaviji. Rađa mi je pričao da je šampionskoj Jugoplastici lakše bilo igrati protiv Barcelone ili Maccabija nego protiv Šibenke ili Borca.

U dvoranama u Šibeniku, Čačku ili Kraljevu su mladi igrači postajali pravi igrači. Kad prođeš kroz taj dril, onda možeš reći da si košarkaš. Upravo je to najviše pomoglo mojoj generaciji da smo svi napravili sjajne karijere. Kad čujem od mlađih igrača danas riječ pritisak, naježim se. Ma kakav pritisak? Što vi znate što je pritisak kad niste prošli Šibenik ili Zadar?

Cijeli intervju pročitajte ovdje.