Košarkaški klub Šibenka osnovan je 27. prosinca 1973. Glavna klupska boja je narančasta, a koristilo se još crnu, plavu i bijelu. Klub je najpoznatiji po oduzetoj tituli prvaka Jugoslavije 1983. te je od tada kod njegovih navijača izražena kultura bunta (neutralni promatrači bi rekli i kultura viđenja sebe kao žrtve). Uz sinjski Alkar, to je jedini hrvatski klub sa značajnom navijačkom podrškom, a da u zadnja 4 desetljeća nije osvojio ni bio blizu nijednog trofeja. Jedan je od najprepoznatljivijih košarkaških klubova u državi, odmah iza trofejnih klubova, no mnoge uprave mučile su se kako iz toga stvoriti brend i privući jake sponzore, koji bi klub približili onima sa vrha.

Za predsjednika je 1973. izabran Tomislav Zorić, košarkaški zanesenjak i zaljubljenik u rodni Šibenik. U klupskom vodstvu našli su se i Ivica Marotti, Ante Dunkić i Darko Ramljak te nastavnici tjelesnog odgoja Ivan Mikelić i Miro Kotarac. Ivo Mikuličin u svojoj knjizi “Ši-Ši-Šibenka, od Miminca do Baldekina” navodi riječi Tomislava Zorića:

- Bio sam silno sretan kad smo okrenuli novu stranicu šibenske košarkaške povijesti. U klupskom se vodstvu osjećao neskriveni optimizam, makar nitko od nas nije bio svjestan kako je izborna skupština bila i formalni početak kasnije slavne Šibenke.

Klub se izvorno zvao Partizan, a, prema navodima, neki su mislili da se klub zove Šibenka, prema sponzoru, i prije službene promjene imena. Prvu službenu utakmicu igralo se 27. travnja 1974. (poraz od Alkara 73:75) u trećem jugoslavenskom rangu. 1976. klub ulazi u 2. jugoslavensku ligu-zapad.

Od 1976. u klub ulazi jaki sponzor TLM, a na čelu kluba je Ivan Medić. Dovedeni su Babić, Šuljak, Petani, a Marelja je, pri dolasku, tražio od kluba samo zaposlenje za suprugu i sebe

1979. Šibenka ulazi u 1. ligu, zahvaljujući ponajprije pobjedi protiv Celja sa 36 razlike. Šibenka je na tablici završila prva sa omjerom 15-7, iza nje našli su se Celje (14-8) te Zrinjevac (Monting), Sloboda Tuzla i Željezničar Sarajevo sa 13-9.

U prvoj prvoligaškoj sezoni Šibenka je u ligi osma (9-13), s jednom pobjedom prednosti ispred predzadnje ekipe Beko Beograd. Već u drugoj sezoni (1980/81) ostvareno je četvrto mjesto (12-10), čime je izboren prvi povijesni plasman u europska natjecanja (Kup Radivoja Koraća). 1982. završilo se na 5. mjestu.

Prvi europski nastup bio je protiv ekipe Hapoel Tel Aviv u sezoni 1981/82. Nakon prolaska, a potom i prvog mjesta u grupnoj fazi (Rieti, Valladolid, Vasas), u polufinalu je svladana Crvena zvezda. Koliko su navijači bili bitni Šibenci, pokazuju upravo ta europska polufinala: nakon minus 16 u Beogradu, na Baldekinu se pobijedilo sa 18 razlike. Slično se ponovilo i sljedeće sezone, kada je u polufinalu na Baldekinu nadoknađen zaostatak iz Zadra. U oba finala, u Padovi i Istočnom Berlinu, izgubilo se od istog protivnika, Limogesa (84:90 pa 86:94). Oba puta Šibenčani su imali značajnu navijačku podršku.

Sezona 1982/83 ostat će najpamtljivija, jer se u domaćem prvenstvu došlo do prvog mjesta na tablici (16-6), a potom su, zahvaljujući prednosti domaćeg terena, preskočene Jugoplastika i Crvena zvezda. U mitskom finalu, opet pobjedom u šibenskoj majstorici, osvojena je titula (103:98, 84:96, 83:82) protiv Bosne, koja će dan kasnije biti oduzeta, odnosno utakmica poništena. Košarkaški presedan ostat će na zlu glasu upamćen u šibenskoj sportskoj povijesti, a mnogi će ga koristiti i objašnjavati i u političke svrhe. Oko utakmice postojali su razni mitovi, npr. sudac utakmice nikad nije rekao Draženu Petroviću da promaši jedno slobodno bacanje da bi se otišlo u produžetak.

Brojevi 1983 od tada postaju simbol šibenskih navijača, jer su dan kasnije navijači izašli na ulice, a taj datum uzima se kao službeni početak Šibenkih Funcuta. Na ponovljenoj trećoj utakmici, na neutralnom terenu u Novom Sadu, pojavili su se samo Sarajlije: Šibenka je odbila igrati („Nećemo osvajati ono što smo već osvojili“).

Ekipu iz 1982/83 znaju napamet svi navijači: Petrović, Zečević, Žurić, Ljubojević, Petani, Đurić, Damjanić, Macura, Marelja, Šarić, Jarić, Slavica, trener Vlado Đurović.

Šibenka je narednih sezona još dvaput bila četvrta te jednom peta i šesta. Prvak Europe Cibona 1985/86 jedini poraz u regularnom dijelu prvenstva doživjela je u Šibeniku. 1989. se nakon kvalifikacija ispalo u 2. ligu, no uslijedio je brzi povratak.

U Kupu Koraća se nastupilo još nekoliko puta (1983/84, 1984/85, 1986/87, 1987/88, 1992/93, 1993/94, 1994/95). Posljednja europska utakmica odigrana je u jesen 1994. protiv Pau-Ortheza, nakon čega je klub, slično kao danas i svi hrvatski najveći klubovi, zaboravio Europu zbog velikih troškova te se kasnije, kao i cijela hrvatska košarka, okrenuo regionalnim natjecanjima.

Od 1991., u hrvatskoj ligi, klub je na tablici tonuo sve niže i niže, kako se liga punila ambicioznim (uglavnom zagrebačkim) klubovima. Klub je imao više loših nego dobrih sezona sve do 2002/03, posebno loše sezone, u kojoj su nogometaši, inače, ispali iz 1. lige, a košarkaši se spasili u zadnjim kolima, poslavši u direktnim dvobojima Osijek i Karlovac u niži rang.

2001. osnovana je regionalna košarkaška liga (današnja ABA), a u sezoni 2003/04 Šibenka je neočekivano izborila to natjecanje. Sve je počelo objavom da je u klub stigao turski reprezentativac Hüseyin Beşok. Iako na kraju nije zaigrao ni sekunde za Šibenku, klupsko vodstvo je zbog njegovog dolaska bilo potaknuto oformiti jaku ekipu (naime, po tadašnjim pravilima strancima nije bilo dozvoljeno igrati u ligi, osim u Ligi za prvaka, tako da je klub odlučio pojačati se i izboriti plasman u top 8, kako bi Turčin zaigrao).

Protiv ekipe Hiron Botinec (današnja Cedevita) izboren je plasman u Ligu za prvaka, a puna dvorana i odlično navijanje iz te utakmice nastavili su se i dalje. U Ligi za prvaka, sa omjerom 7-7, izboreno je 4. mjesto i tadašnja Goodyear liga, što je proslavljeno na Rivi. Od 14 utakmica, najpamtljivije su veliki preokret u Rijeci, pobjeda protiv Splita nakon čega su ljudi na rukama nosili Amerikance Baileyja i Dixona te dvije pobjede protiv direktnog konkurenta Hermes Analitice. Hermes je završio peti, a Split šesti (no Splićani su pozivnicom ušli u Goodyear ligu te je već tako najavljeno u što će se to natjecanje pretvoriti).

U Goodyear ligi igralo se vrlo promjenjivo, s velikim promjenama u kadru te velikim pobjedama i porazima. U gostima se pobijedilo Železnik, Union Olimpiju, Zagreb, Split i Domžale, nezaboravna je atmosfera u uvjerljivoj pobjedi protiv Bosne, a pobijedilo se i Zadra i Pivovarnu Laško (ta dva kluba su ostala bez Europe nakon njihovih poraza na Baldekinu).

No veliki troškovi doveli su do toga da već do kraja te sezone klub napuste jaki igrači te se na kraju igralo sa juniorima. U daljnim sezonama još se nekoliko puta izborilo Ligu za prvaka, gdje su se doživljavali veliki porazi protiv najjačih.

Klub je bio sve slabiji i slabiji, financije sve lošije i lošije, dok se u sezoni 2009/10 nije dogodilo najgore. Klub je naprije, kroz kvalifikacije, ispao iz 1. lige. Koliko su stvari bile loše, dovoljno govore tri činjenice: klub je imao samo crnu garnituru dresova, nije bilo nikakvih plakata za utakmice, a ključna utakmica kvalifikacija Šibenka-Kvarner igrana je pred samo 15 ljudi, jer je termin bio stavljen sat vremena prije utakmice Šibenik-Dinamo, kada su nogometaši izborili Kup UEFA.

Tog ljeta klub je bankrotirao i osnovan je novi (tzv. feniks klub), pomoću neslužbene fuzije sa Starim gradom. Formalno, bila je to nova pravna osoba, sportski, za navijače je to bio isti klub. Potez je to kojeg je, nažalost, u Europi napravilo preko 400 poznatih i manje poznatih nogometnih i košarkaških klubova, no neprijatelji Šibenke (u nedostatku boljeg izraza) tada su to htjeli iskoristiti protiv kluba, stalno ponavljajući da to nije više isti klub.

Šibenski navijači i publika brzo su pokazali da i dalje stoje uz narančasti klub, već na prvoj utakmici 3. lige-jug protiv Otoka Ugljana bilo je 500 gledatelja. U 3. ligi osvojeno je tek 2. mjesto pa je, ironično, Šibenci pomogao Jolly, koji je iz 2. lige-jug ušao u 1. ligu, čime je otvoreno dodatno mjesto za Šibenku.

Funcuti su stalno pratili klub i na niželigaškim gostovanjima. Iako je 2010/11 klub kao trećeligaš djelovao ponajprije zahvaljujući volontiranju i entuzijazmu klupskih legendi poput Jeronima Šarina i Mira Jurića, ubrzo je u klub ušao turski sponzor, zahvaljujući kojem se ušlo 2012/13 u 1. ligu, sa samo jednim porazom u prvenstvu. U Zadru se izgubilo 8 razlike od Puntamike, što je u bučnoj atmosferi Baldekina uvjerljivo nadoknađeno, za osvajanje 2. lige-jug (21-1) te kasnije prvo mjesto u kvalifikacijama.

Iako se zbog jakog sponzora stvorilo nerealno uvjerenje da će klub u 1. ligi konkurirati za povratak u ABA ligu, navijači su se morali zadovoljiti tek činjenicom da se od 2013. gotovo svake sezone pobijedilo bar jednog ABA-ligaša.

Tek 2016/17 napravljen je veliki iskorak, ali je tada klubu napravljena najveća nepravda nakon 1983. Šibenka je na tablici osvojila prvo mjesto (21-5), a u ukupnom poretku nakon doigravanja drugo konačno mjesto, čime je izborena ABA liga. Hrvatski savez pokušao je pomoći Ciboni i Zadru da ostanu u ABA ligi promjenom propozicija. Kada je to loše odjeknulo u javnosti, Savez je povukao promjene, da bi ABA liga potom zatvorila natjecanje 1. ABA lige i osnovala 2. ABA ligu.

U ljeto 2017. propala je predložena fuzija sa gradskim rivalom Jollyjem. Suprotno uvriježenom mišljenju, Funcuti su glasovali na svom sastanku za fuziju, koja se onda nije dogodila iz nerazjašnjenih razloga. Klub nije htio nastupiti u 2. ABA ligi, zbog inata i zbog financija. I nakon 2017. Šibenka je stalno u gornjoj polovici lige, i dalje se ponekad pobijedi pokoji ABA-ligaš, no sezona 2016/17 više se nije ponovila.

Nakon pandemije, klub je dvaput nastupio u regionalnom natjecanju Alpe-Adria kup, a od ove sezone nastupa u 2. ABA ligi.

Klub koji nam uljepša vikend pobjedom kada ništa drugo ne ide, klub koji nam, kad sve ide savršeno, upropasti vikend porazom, ali klub koji u oba slučaja jednako volimo, čeka tako bolju budućnost i ponavljanje slavne prošlosti...