Više ste ostali upamćeni po jednoj legendi nego po fantastičnoj karijeri. Dvorana na Baldekinu u Šibeniku bila je suspendirana zbog gnjusnih uvreda upućenih od nekih navijača Elemesa prema Vama. Premda znam odgovor, moram Vas pitati je li istina da ste pogođeni tim uvredama sjeli u suzama na klupu, a da Vam je trener Miki Vuković rekao, oprostite na izrazu, ''Igraj, Razo, boli te ku*ac''?

Znala sam da ćete me to pitati i odmah Vam mogu reći da to nema veze s istinom. Miki tako nešto nikad ne bi prevalio preko usana. Uvijek nas je bodrio na fin, topao i strpljiv način. Često znam reći da sam imala veliku sreću što sam imala takvog pedagoga. Nikad nije opsovao, ali je znao naružiti neku igračicu kad je to bilo potrebno.

Najgore bi mi bilo kad bi mi rekao: ''Razo, dođi na razgovor nakon treninga.'' Vjerujte, radije bih da mi dva šamara opali. Onda me bez povišenog tona kritizira, da bi me bila sramota same sebe. Ne zbog onog što mi je rekao, jer nikad nije rekao ni jednu jedinu ružnu riječ, nego što sam ja bila svjesna da sam ga razočarala.

Što se tiče tog navijanja u Šibeniku, ti bijednici koji su vikali to što su vikali vjerojatno nisu bili ni svjesni da su me njihove uvrede samo dodatno motivirale i zbog njih sam dobivala dodatnu snagu. Baš nedavno našla sam se s nekim ljudima iz Šibenika i kažu mi: "Jao, Razo, kako smo mi tebe onda mrzili. Svaki put bi nam zabila 30, 40 poena.'' Rekla sam im: ''Znam, ali ni ja vas nisam baš voljela. Da niste tako ružno navijali, možda biste bolje prošli.'' Uvijek je u meni postojao neki inat. Što su me više mrzili, što su me gore vrijeđali, ja bih bila bolja. 

Jesu li Vam se Danira Nakić ili neke druge igračice Elemesa zbog toga ikad ispričale?

Nisu. Zapravo, na neki način samo Kornelija Kvesić je. Nas dvije smo se stvarno tukle na terenu. Kad smo jednom došle na okupljanje reprezentacije, ispričala mi je kako su se pripremale za mene: ''Jebote, Razo, što da radim, ne mogu ti ništa. Morala sam tako grubo igrati protiv tebe. Na sastanku prije utakmice plan je bio da će te čuvati Zdravka Milković, ali na kraju ništa od toga. Zdravka je sva u suzama odbijala, neće pa neće. I ništa, Kornelija, ajde ti.''

I danas se s Kornelijom često čujem i vidim. Često prepričavamo neke anegdote i dogodovštine iz tog vremena i sad nam je to smiješno. Kakve smo ružne riječi jedna drugoj govorile, kako smo se mlatile na parketu.

Međutim, kad bi došli u reprezentaciju, sve bi bilo zaboravljeno. I to što sam ja nekom uvalila nekad lakat i to što je mene netko pod košem čupao. To se zaboravljalo. U reprezentaciji je bila zdrava atmosfera i zbog toga smo i imali vrhunske rezultate.

Odakle Vam ta snaga da ste se znali nositi i motivirati se omalovažavanjem na terenu i izvan njega?

Znate što, ja sam sebe uvijek cijenila. Smatrala sam da su oni koji me omalovažavaju ili vrijeđaju mali, sitni ljudi puni kompleksa. Ja nikakve komplekse nisam imala. Visoka sam 202 centimetra. E, pa? Što mi fali? Sasvim sam normalna žena od 202 centimetra.

A što će ti ljudi, ti patuljci s predrasudama, za što su oni predodređeni? Ni za što. Ja sam svoju visinu i snagu iskoristila i pretvorila je u prednost. Igrala sam košarku i ostvarila sam lijepu karijeru. U svemu tome, u tom mom stavu, puno toga mogu zahvaliti Mikiju Vukoviću. Uvijek mi je govorio da se ne smijem opterećivati što drugi govore.

Mada sam ja takve redovito mlatila, kod mene nije bilo pardona. Uglavnom bi zadirkivali i rugali bi mi se mali, sitni muškići, koji bi tako liječili svoje komplekse.

Prošao bi pokraj mene i viknuo bi ''Ćosić''. Mislim, kakva je to uvreda? Pa Ćosić je jedan od najboljih svih vremena. Što će, djeca blesava. Ni moje razmišljanje tada nije bilo kao kasnije. Moj brat i ja smo išli u istu osnovnu školu. Kad bi me netko počeo zadirkivati, brat bi se zaletio i potjerao tu djecu.

Nisam se ja previše uzrujavala. Ja bih ih pričekala i premlatila. Zbog toga sam često išla kod direktora. Jednom sam na polugodištu imala sve petice i jedinicu iz vladanja. Zvali su mi roditelje, a moja mama je rekla: ''Ima sve petice. Zašto se ne vlada dobro? Zato što joj se rugaju i vrijeđaju je. Zašto Vi djeci ne objasnite da to nije u redu? Pa što ako je visoka? Ona je djevojčica i njihova je generacija. Zbog čega je zaslužila zadirkivanje? Vjerujte mi, ja odobravam to što ih tuče.''

Svakome tko bi mi na takav način prišao ja bih vratila, ali nikad, baš nikad prva nisam nešto ružno napravila nikome. To vrijedi i danas. Kad me netko pokuša poniziti, a ima takvih ljudi, onda to više nisam ja, pretvaram se u drugu osobu. Po prirodi sam dobroćudna, većina velikih i visokih ljudi je dobroćudna, imaju veliko srce, ali kad ih netko ozlijedi ili ponizi, onda se pretvaraju u zvijeri.

Cijeli intervju pročitajte OVDJE.