Točno su tri desetljeća prošla od polufinalne pobjede hrvatskih košarkaša nad ZND-om rezultatom 75:74. Upravo ta pobjeda imala je ogroman odjek, nemjerljiv učinak za međunarodnu promociju mlade hrvatske države.

A podsjetnik na taj veliki događaj, kao i na finalni ogled protiv Dream Teama, održan je jutros na Baldekinu, kod spomenika nikad prežaljenom kapetanu i vođi tog slavnog košarkaškog naraštaja, Draženu Petroviću.

Tom prigodom na spomenik kapetanu srebrne hrvatske reprezentacije iz Barcelone 1992. godine simbolično je stavljena kapetanska vrpca.

– Okupili smo se da obilježimo ulazak u legendarno košarkaško finale u Barceloni, da otmemo zaboravu taj naš jedan od najuspješnijih momčadskih događaja. I da pokažemo da je grad Šibenik grad sporta. Bitna su ova djeca koja u svim tim sportašima koji su proslavili Hrvatsku svih godina vide svoje uzore i nastoje biti kao oni. Dočekala nas je ovdje i vaterpolska reprezentacija što govori o tome da je Šibenik grad sporta, da su u Šibeniku ponikli mnogi vrhunski sportaši koji su proslavili našu zemlju diljem svijeta. Danas, na ovoj simboličan način, možemo obilježiti taj događaj – kazao je Siniša Krajač, glavni tajnik Hrvatskog olimpijskog odbora.

Nije ovaj događaj mogao proći bez Draženove majke Biserke Petrović: - Ovdje mi je najteže, ali svako ljeto sam tu. Ovaj spomenik, kad vidim koliko djece raste uz njega, onda sam presretna, ali i tužna. Ovaj spomenik je napravljen za djecu, oni njega oblače, stavljaju mu masku, šešir na glavu. To je čudesno. S tim sam ponosna. S druge strane, ovih 30 godina je tako brzo prošlo, sjećanja su kao da je jučer bilo. Nikada ne mogu zaboraviti kad je Dražen rekao: Nisu oni vanzemaljci, mi njih možemo dobiti. To je ta rečenica koja je ostala zauvijek. I još kad je otvaren spomenik u Lausanni 1995. godine onda je gospodin iz Amerike rekao: Dražen i košarka su građani svijeta. Iza te rečenice nemamo što dodati.  

Utakmice protiv ZND-a, ali i SAD-a vrlo se dobro sjeća i šibenski trener, nekadašnji košarkaš Miro Jurić: - Sjećam se vrlo dobro te utakmice, ali i svih utakmica. Ponos u tom trenutku veliki, svi znamo na koji smo uopće način došli do Olimpijade. Nešto što ostane za sva vremena. Onih par Draženovih trica, Franjino zakucavanje i Franjin promašaj zakucavanja. To su trenuci koji ostanu urezani duboko u memoriji, kojih se uvijek sjetiš. Ne samo na ovaj dan nego svakodnevno kroz priču, kroz košarku. Pričamo o tim stvarima, nije se zaboravilo niti će se zaboraviti.

Vjeruje Jurić da bi košarkaških uspjeha na reprezentativnom planu u budućnosti moglo biti: - Daj Bože da se ponovi. Bit će teško, svi navijamo da se to ponovi, da ove mlađe generacije uspiju donekle ponoviti taj rezultat, približiti se tom rezultatu. Znam da će biti teško, ali ja vjerujem u to, mislim da ljudi koji vole košarku znaju što rade, iako ima dosta skeptika. Ja vjerujem da oni znaju što rade i da ćemo se kad-tad veseliti.

Na obilježavanje 30. obljetnice olimpijskog srebra stigli su i vaterpolisti Hrvatske koja se u Šibeniku priprema za skorašnje prvenstvo u Splitu.

– To je prva hrvatska momčadska medalja na Olimpijskim igrama, koliko ja znam. Ostavila je velika trag u svijetu. Znamo što se tada događalo, u to vrijeme. Protiv Dream Teama, mislim da je to nama svima jedna vodila. Na tu obljetnicu, pogotovo što nema našeg Dražena. Ja sam iz Šibenika, odrasli smo s njim i pričama o njemu. Stvarno nam je čast biti dio jednog ovakvog događaja – istaknuo je Šibenčanin u redovima prezentacije Andrija Bašić.

Svečanost su uveličani i mladi košarkaši i košarkašice iz OKK Dražen Petrović i Akademije Anđa Jelavić.