Crnohumorni magični realizam

Šibenčanin Zvonko Bumber objavio roman posvećen uhljebima i svima koji to žele postati: 'Nije autobiografski!'

Knjige   |   Autor: Mario Krnić   |   25.02.2023 u 11:45

  ŠibenikIN
Roman zanimljivog imena 'Uhljeb', posvećen svim uhljebima i onima koji to žele postati, objavio je krajem prošle godine Šibenčanin s riječkom adresom, četrdesetogodišnji Zvonko Bumber. Iskoristili smo Bumberov posjet rodnom gradu i porazgovarali s autorom, koji vjeruje da bi svaki zaposlenik u hrvatskim javnim službama trebao pročitati njegov roman prvijenac.

Priča iz romana je iz prve ruke? Autobiografski je?

- Nije, nije autobiografski i nisam zviždač. Radim također u javnom sektoru kao profesor geografije u Medicinskoj školi u Rijeci, ali ne smatram se uhljebom. Riječ je o pomalo nadrealnoj priči s realnim elementima koja nas pogađa sve već više godina. Mislio sam da bi ljudima bilo zanimljivo čitati o uhljebima, barem koliko je meni bilo pisati o njima. Kako sam i sam u javnom sektoru, imam neka saznanja što uhljeb zapravo znači i kako se ponašaju. Dakle, fikcija inspirirana stavrnim događajima. Magični realizam.

Kratak sadržaj romana?

- Riječ je o jednom  mladom pripravniku koji je diplomirao na fakultetu javne uprave i dolazi po preporuci svog oca na posao u Odjel za obrasce i unaprjeđenje obrazaca. Tu mu je otac bio pročelnik, ali je otišao u penziju. Pokušava se snaći u svom tom neradu, jer je željan rada. Međutim, nadređeni mu kaže da ne radi ništa ako se to od njega izričito ne zatraži. Najprije sluša, ali kasnije ne, i normalno, upada u probleme. Cijeli roman se bori sa samim sobom, da li biti takav kao drugi u sustavu ili ići svojim putem i tom istom sustavu se othrvati. Dakle, premisa romana je da se nitko ne rodi uhljebom, nego sustav to od njih napravi.

Razmišljaš li sam o sebi barem katkad da si uhljeb?

- Ne, ali ako već tražim dodirne točke, imam dugi godišnji ljetni odmor koji s obitelji uglavnom provodim na Jadriji. Pa eto, možda to. To nam ljudi često predbacuju, i to uglavnom prijatelji. Tako da sam se i sam počeo šaliti na svoj račun.

Koja je zapravo definicija uhljeba?

- Tražio sam dugo te definicije i došao do kraće i šire. Šira je da je riječ o zaposlenicima u javnom sektoru koji bez obzira na ekonomsku situaciju u državi imaju stalnu plaću i ne moraju o tome puno razmišljati. Uža definicija su oni zaposleni na izmišljenim radnim mjestima, uglavnom u državnim institucijama i lokalnoj samoupravi. Uglavnom oni kojima smo se smijali za vrijeme bivše države čitajući Alan Ford. Postali su stvarnost. O tome i pišem u romanu, uglavnom kroz crni humor. Povratne reakcije na roman su odlične. Oni koji ne misle kupiti roman, mogu ga posuditi u Gradskoj knjižnici Jurja Šižgorića.

Kad se pojavio poriv za pisanjem?

- Pišem poeziju još od osnovne škole, a ubrzo ću i izdati jednu zbirku. Recenziju mi piše Aljoša Vuković. Najviše sam zapeo u pandemiji kad smo se pozatvarali po kućama. Online nastava je bila katastrofa, a taman sam dobio i dijete. Dosta stresna situacija i trebao sam ispušni ventil. Kako sam se oduvijek pitao bi li mogao napisati roman, krenuo sam s 'Uhljebom'. Sa svakom napisanom stranicom se sve više zakuhavalo i postao sam svjestan da to mogu. Eto, posao koji radim daje mi vremena da se posvetim i hobijima, jer da sam u nekoj privatnoj firmi ne bih imao toliko lufta. Možda sam i zbog toga pomalo uhljeb. Pišem iz vlastitog zadovoljstva i svjestan sam da u pisanju nema novca.

Kako su na roman reagirali u školi?

- Ravnatelj me podržao, a i dosta ljudi zaposlenih u javnom sektoru koji su pročitali roman kažu da su zadovoljni.

Tko je uopće prvi osmislio riječ 'uhljeb'?

- Istraživao sam o tome i nekako se za tu titulu bori primoštenski načelnik Stipe Petrina i Torcida. Nekako sam skloniji da je ipak to bila Petrinina ideja. Volio bih da i on pročita roman. Poslat ću mu jedan s posvetom.

Bi li osobno bio sretan da si i sam uhljeb? Ima to i svojih pozitivnih ko notacija.

- Točno, svaka medalja ima dvije strane. Uhljebi su uglavnom zadovolji sami sa sobom jer imaju stalna primanja i donekle riješenu egzistenciju. Mogu podići kredit, mogu raditi nešto sa strane od svog posla na kojem uglavnom ne rade ništa. Međutim, taj nerad na svom poslu ih sigurno pomalo i ubija. Ponavljam, ništa nije crno-bijelo. Na svom poslu trudim se raditi što efektivnije moguće. Umoran sam nakon pet sati nastave, iako se nekima to čini jako kratko. Iz poštenja prema učenicima ne mogu raditi s figom u džepu i zabušavati. Tako da bih se sam jako teško uklopio u to uhljebsko stanje svijesti.

Roman Zvonka Bumbera 'Uhljeb' izdala je nakladnička kuća Sakcinski, a možete ga kupiti u njenom web-shopu. Dostava je besplatna.

 

Podijeli:        

// PROMO