Pjesme je pisao u hotelima po gradovima u kojima je režirao predstave i presjek su njegovog stanja duha, pogleda na život i pogleda s prozora hotela na jedinstvene scene života koje se više ne ponavljaju.

U prvom dijelu zbirke Kovač piše iz pozicije neukrotivog boema, a u drugom – kada je upoznao svoju sadašnju suprugu – iz pozicije zaljubljenog tetrijeba, no i u jednoj i u drugoj situaciji njegovo štivo je pametno, zanimljivo i uhu ugodno.

A kroz naraciju vrhunskog redatelja i glumca to štivo dobiva dodatni sloj estetike pa su na kraju, čini mi se, svi ili gotovo svi posjetitelji kupili Kovačevu zbirku.