Sama ideja o izgradnji gradskog kazališta javlja se sredinom 19. stoljeća, a 1864. godine osnovano je i Društvo šibenskog kazališta. Društvo su osnovali bogati posjednici, intelektualci i obrtnici, a kako je Općina bila u lošoj financijskoj situaciji upravo je njima prepuštena izgradnja kazališta. Tako je, za razliku od drugih kazališnih zgrada koje su u Hrvatskoj izgrađene na kraju 19. stoljeća, ova u Šibeniku sagrađena sredstvima građana bez ikakve pomoći Vlade i Općine.

Dvorana kazališta bila je, zapravo, umanjena reprodukcija venecijanskog kazališta Teatro Fenice. Autor projekta bio je Trogiranin Josip Slade, a prema nekim navodima Šibenčanin Pavao Mazzoleni uspio je potajno doći do nacrta spomenutog venecijanskog kazališta. Upravo je Mazzeloni bio prvi voditelj teatra, impresario i mecena kazališta.

S obzirom na to da se kazalište gradilo sredstvima građana nazvano je Društvenim kazalištem (tal. Teatro Sociale da Sibeniko). Taj naziv je imalo do 1872. god. kada je na skupštini kazališnog društva donesena odluka o preimenovanju u Kazalište Mazzoleni u čast Šibenčanina, pjevača svjetskog glasa Frana Mazzolenija.

Današnje Hrvatsko narodno kazalište u Šibeniku djeluje u istoj zgradi, jednoj od najstarijih u Hrvatskoj.

U šibenskom kazalištu u povodu 154. obljetnice postojanja danas (ponedjeljak, 29. siječnja) bit će uprizorena predstava "Gnijezdo" Hrvatskog narodnog kazališta iz Mostara. „Gnijezdo“ je autorski projekt Marine Petković Liker (rođene u Šibeniku), a tekst je inspiriran poezijom Marka Tomaša.