Sinoć su na programu bile dvije potpuno različite predstave; monodrama Dramske amaterske družine Pučkog otvorenog učilišta Vodice i razigrani mjuzikl Kulturno-prosvjetnog društva Sloga iz Pakraca, pišu Info Vodice.

Predstave su pratili članovi  Prosudbenog povjerenstva: dr.sc. Dubravka Crnovjević Carić, glumica, redateljica i teatrologinja, Gordana Ostović, dramatičarka i kazališna kritičarka te Igor Ružić, kazališni kritičar, svi redom dugogodišnji suradnici Hrvatskog sabora kulture koji već više od desetljeća prate amatersku kazališnu scenu u našoj zemlji. Oni će budno pratiti sve predstave i na kraju proglasiti najbolje od najboljih u devet kategorija.

Penelopa ili tko to tka je monodrama nastala prema autobiografskoj prozi Vesne Parun čiju smo stotu obljetnicu rođenja obilježili prošlog mjeseca. Riječ je o još jednoj predstavi prepoznatljivog rukopisa Zdravka Todorovića, voditelja vodičkih dramskih amatera i u izvedbi izvrsne Anđele Fržop. Gledali smo „prekrasno paučinasto tkanje“ (kako reče Dubravka Crnojević Carić), slojevitu interpretaciju glumice sjajno uklopljenu u briljantnu sugestivnu scenografiju, čime je postignuta čarobna atmosfera u nadrealnom prostoru. Iz svake se slike čitala temeljitost, duboko poznavanje života i djela Vesne Parun te njezina očaranost riječima i metaforama. Glazbu za predstavu skladao je Miki Nopling, koreografiju potpisuje Katarina Kazija, a kostim je izradio Robert Sever.

Druga predstava bila je sušta suprotnost domaćinima, već samim brojem izvođača kojih je na sceni ponekad bilo više od dvadeset. Riječ je o mjuziklu Dobri jarani koju je dramatizirala i režirala Dubravka Špančić, a nastala je zajedničkim kreativnim radom cijele skupine KPD-a Sloga iz Pakraca inspirirane scenarijem za film Pišonja i Žuga u paklu droge. Razigrana zajednička igra i vidljivo uživanje cijelog ansambla zarazno su djelovali na publiku koja je na trenutke imala dojam da je na koncertu Zabranjenog pušenja, popularnog rock banda  osamdesetih. Iako smo na prvu bili svjesni samo gužve i kaosa na pozornici, vremenom nam je postalo jasno da je on rezultat višeslojnog previranja u svijesti kolektiva. Njihove potrage za obećanom zemljom-u ovom slučaju Hrvatskom, jer sarajevska raja želi ići na more i u Pakrac, u zemlju koja je u EU dok Bosna i Hercegovina to još uvijek nije…, njihove potrage za identitetom, za samima sobom i za srodnom dušom, za prijateljima i obitelji, za romantičnom slikom “nasmijane obitelji i juga 45 u dvorištu“, jer „kad se sve zbroji i oduzme, dobre jarane para kupit ne može“ (Zabranjeno pušenje).