U šibenskom klubu Azimut večeras, četvrtak 25. studenog, u 20 sati bit će otvorena izložba slika 'Glazba mora' autora Marinka Miše.
Marinko Miše je šibenski glazbenik, pjesnik, skladatelj i slikar, autor je prvog šibenskog konceptualnog albuma ambijentalne glazbe "New Age on the Sea" i glazbeno-slikarskog projekta "Glazba mora".
U nastavku pročitajte tekst Stanka Ferića:
Marinko Miše glazbom se počeo baviti 1968. godine. Sam je naučio svirati gitaru i već 1970. godine kao trinaestogodišnjak sa svojim prvim bendom Orion (Marinko Miše, gitara i vokal Tomislav Miše, bas i Zoran Piskavica, bubanj) nastupio je na prvoj šibenskoj šibenskoj gitarijadi. U konkurenciji sedam bendova Orion je osvojio treće mjesto. Na toj gitarijadi bend Orion izveo je i pjesmu Ti za koju je Marinko Miše napisao glazbu i stihove.
1972. godine Marinko Miše i Nebojša Stamenković Šiljo pozvani su u benda Pauci u kojem su zamijenili pjevača Davora Barbarića koji je odselio u Split i gitaristu Sašu Andrića koji je otišao na studij u Zagreb. S Paucima Miše je prvi puta nastupio 1. listopada 1972. godine u dvorani Doma JNA. S Paucima je u Domu JNA svirao na plesovima svakog vikenda do Nove godine, a nakon toga u Kutiću sve do ljeta kada su se Pauci prvi puta razišli. Većina članova benda otišla je na studij u Zagreb, a u Šibeniku su ostali samo Marinko Miše i Nebojša Stamenković Šiljo.
Marinka tada pozivaju Tomy Martin i Žaljko Baljkas da im se kao pjevač priključi u novom bendu, hard rock grupe Stop. Martinu (bubnjevi), Baljkasu (gitara) i Mišeu (vokal) pridružuje se Bore Babačić (bas) i tako nastaje bend Stop koji pobjeđuje na trećoj šibenskoj gitarijadi 1973. godine. Bend redovno svira u Domu JNA i Kutiću, a 1974. godine nastupa kao predgrupa tada jednoj od najboljih i najpopularnijih jugoslavenskih rock formacija, čuvenoj YU grupi.
Krajem 1974. godine grupu Stop napušta Bore Babačić i ona nastavlja djelovati kao trio. Stop je uspješno prebrodio gubitak Babačić. S Mišeom kao pjevačem i basistom osvaja prvo mjesto na dalmatinskoj gitarijadi u Splitu.
Nakon splitskog trijumfa grupa Stop se razilazi, a Marinko Miše odlazi na studij u Zagreb. U Šibenik dolazi samo ljeti i svira na turističkim gažama. S jednom od takvih skupina uz Sašu Andrića i kolegu, glazbenika iz Siska uspješno prati nastupe hrvatske rock & soul kraljice Zdenke Kovačiček.
Po završetku studija 1978. godine vraća se u Šibenik, ali se ne zapošljava u struci nego s profesorom hrvatskog i glazbenog odgoja Josipom Matićem i Koštanom Kićom osniva trio Domino s kojim sve do 1985. godine svira turistima u Primoštenu, zimi u hotelima Zora i Slava, a ljeti u nudističkom hotelu Marina lučica. Nakon sedam primoštenskih godina 1985. odlazi na rad u Njemačku. Zaposlenje je našao u Hamburgu u tvrtki za distribuciju knjiga. Uz rad povremeno svira u hamburškim klubovima. U Njemačkoj je započeo novi život, oženio se i snimio svoj prvi nosač zvuka; single ploču s pjesmom I´m in love za koju je skladao glazbu te bio koautor stihova i aranžmana. Ne računajući Arsena Dedića, Miše je prvi šibenski glazbenik koji je snimio nosač zvuka u inozemstvu.
Pogođen nizom obiteljskih tragedija (gubitak djeteta, tragična smrt sestre...) 1989. godine Marinko Miše se vraća u Šibenik gdje se tijekom dramatičnih ratnih godina afirmira kao slikar. Svoja djela izlagao je na 20 skupnih izložbi u Hrvatskoj i inozemstvu, sudionik je i dviju izložbi glazbenika - slikara Poly Art organiziranih u sklopu šibenskih Večeri dalmatinske šansone.
Samostalnu konceptualnu autorsku izložbu Glazba mora na kojoj je vizualno i akustički spojio svoje slikarstvo iambijentalnu glazbu u integralni umjetnički koncept održao je u Muzeju Cate Dujšin u Trogiru.
Po povratku iz Njemačke u Šibenik tada i na novim pjesmama u suradnji s glazbenikom i glazbenim producentom Darkom Kalogjerom. Tako nastaje i okosnica konceptualnog albuma ambijentalne glazbe inspirirane moremNew age on the sea, prvog konceptualnog instrumentalnog albuma i općenito glazbenog albuma koji je u cijelosti, autorski stvoren, produciran i tehnički realiziran u Šibeniku te je kao gotov šibenski proizvod izdan u nakladi Croatia Recordsa 1998. godine. Glazbeni urednik albuma New age on the sea bio je Dino Dvornik, a album je opremljen slikama Marinka Mišea i grafikama njegove pokojne sestre Marije. Album New age on the sea, u kojem se stapaju glazba i slikarstvo, plod je originalnog umjetničkog izričaja Marinka Mišea Music vision - Painthing art, a posvećen je njegovoj sestri Mariji.
Tijekom Domovinskog rata Miše sudjeluje u projektima šibenskog band aida koji je pokrenuo Darko Kalogjera i pjesmama Živjeti u Šibeniku i Zauvijek Božić.
Nakon rata Marinko Miše u sklopu Međunarodnog dječjeg festivala nastupa s bendom Mali vrag i prijatelji, a 2006. godine vraća se u ponovno okupljeni bend Pauci. Poticaj za okupljanje Pauka bio je projekt Siniše Škarice Kad je rock bio mlad i koncert starih šibenskih bedova upriličen tom prigodom.
Ponovno okupljeni Pauci serijom koncerata u Šibeniku, Varaždinu, Splitu, Zagrebu i drugim gradovima stječu status jednog od najboljih hrvatskih hard rock cover bandova.
Glazbeni rad Marinka Mišea Šibenčani su prepoznali i nagradili na Referendumu o najljepšoj šibenskoj pjesmi svih vremena koji je proveden tijekom 2016. i 2017. godine u organizaciji časopisa Volim Šibenik i Županijskog radio Šibenika. Njegova pjesma I´m in love uvrštena je među 100 najljepših šibenskih pjesama svih vremena što je bilo presudno da Miše zasluži status šibenskog trubadura o kojima je kao šibenskom poetskom i glazbenom fenomenu, Hrvatska televizija 2019. godine snimila dokumentarni film Šibenski trubaduri.
Marinko Miše prvi je šibenski glazbenik član Hrvatske glazbene unije sa statusom prvog razreda u Podružnici 12 HGU-a od 8. 5. 2003.
