U središtu ovog umjetničkog djela nalazi se oblak – simbol proljetnog buđenja, ali i nečega puno dubljeg: kolektivnog sjećanja utkanog u stranice knjiga koje su nekad bile dio nečijeg života, a zatim odbačene, razderane i predodređene za zaborav.

Svaki cvijet u ovom oblaku pažljivo je izrađen od listova otpisanih knjiga, ručno oblikovan i komponiran u lebdeću strukturu koja u prostoru stvara dojam lakoće i neprekidnog kretanja.

Posebnost ove instalacije leži i u knjigama koje su korištene u njenoj izradi – Biblija, glazbena enciklopedija, roman "Psiho" Roberta Blocha, Turgenjevljeva "Mumu", "Povijest Dalmacije", zbirka poezije Jorgea Luisa Borgesa i pjesme za djecu. Ovi naslovi, svaki sa svojom težinom i porukom, sada zajedno tvore novi narativ, koji nas podsjeća da ni jedno znanje, ni jedna priča ne nestaje – ona samo mijenja oblik.