Ante Šimić je rođen u Kninu, zaposlen u Kninskom muzeju od 2011.g. gdje trenutno obnaša funkciju v.d. ravnatelja.

S obzirom na prirodu posla, prije četiri godine pokazuje prvi interes za fotografiju. Nakon početnog istraživanja i usavršavanja raznih fotografskih tehnika, koje je uzgred rečeno sam svladao koristeći isključivo razne edukativne sadržaje na internetu, fokusira se najviše na motiv žene.

Sudjelovao je na grupnim izložbama u Lisabonu i New Yorku. Radovi su mu objavljivani u više fotografskih časopisa, a često je nagrađivan na stranici 1x.com, te finalist 35 awards 2021.g. u kategoriji „Motion“.

Svega je to dodatno motiviralo da se odluči na prvu samostalnu izložbu fotografija pod nazivom „Tisuću lica žene“ u galeriji Azimut.

O izložbi:

'Svatko od nas tko se bavi fotografijom prolazi kroz razne faze, razne želje, razne fotografske snove... Ovladavanjem tehničkim elementima, učenjem onog najbitnijeg i onog što nam u našem prekrasnom hobiju koji se zove "Fotografija" pomaže da dobijemo ono što želimo, ono što vidimo prvo mi kao pojedinci, a potom i promatrači naših fotouradaka.

Svi prođemo i kroz pejsaže, i makro svijet, i „riblje oko“, i širokokutni i kroz  fotografiranje teleobjektivom. Onda se „uhvatimo u koštac“ s uličnom fotografijom. A kroz svo vrijeme nastojimo se učiti portretu.

Fotografiji tijela. Polako krenemo u svijet crno - bijele fotografije, vadeći iz sebe onaj fotografski iskon, skriven duboko u nama.
Pustimo ga da bukne, da krene u pravcu koji nam najviše odgovara. Rijetkima uspije taj svoj iskon pronaći i dovesti ga gotovo do savršenstva. Naravno, ovisimo i o opremi s kojom raspolažemo. Ali, i u fotografiji itekako vrijedi ona „boj ne bije svijetlo oružje, već boj bije srce u junaka“.

Pišući ovo, u prvom redu sam mislio na poštovanog kolegu Šimića, koji me već dugo oduševljava svojim fotografijama. Svojom  upornošću, znanjem i željom za napredovanjem. Jer, stvarno je ono čime se on odlučio baviti posebno teška kategorija u našem, nazovimo ga – fotoamaterizmu.

Kad to kažem, mislim na uvjete i dosjetke kojima treba pribjeći u našim fotografiranjima. U prvom redu portret kojemu treba posvetiti izuzetnu pozornost i gdje se dobra  fotografija ne može napraviti bez dobre, najprije tehničke, a onda i umjetničke podloge. U kombinaciji s predmetima – prozorom, velom, kišom i vodom... Onda izuzetno žensko tijelo u pokretu, uhvaćen trenutak, milisekunda. Gdje se vidi napor svakog mišića i mirnoća lica...

Znalački koristeći postavke, autor nas upućuje na oči, na pogled modela, a sve ostalo zanemaruje, koristeći, kako mi kažemo – dof, to jest postavke otvora blende. U skoku i vodi znalački koristi i ekspoziciju zaustavljajući sasvim kratki trenutak u neminovnom protoku vremena.

I onda dolazimo do svjetla. Do „lova“ na svjetlo. Koje treba itekako znati uhvatiti i ukomponirati model u ono što hoćemo. U igru svjetla i tame. U prekrasni mistični svijet crno - bijele fotografije. I to uradaka koje, moram to napisati, mogu napraviti samo znalci koji su ovladali svim elementima camere obscure, a u sebi imaju urođeni kod za odabir kadra. I zato mi je velika čast što mogu napisati najavu za prvu izložbu poštovanog kolege Šimića', piše o izložbi Željko Krnčević, ravnatelj Muzeja grada Šibenika.