- Gotovo svaka njegova koncertna fotografija izložena na ovoj izložbi jednostavno traži od vas da sami sebi obećate da sljedeći put nećete preskočiti neki koncert do kojeg vam je stalo jer vam je odmah jasno da je bilo fenomenalno na svim tim koncertima na kojima je bio i Baranović. On prenosi svojim fotografijama atmosferu, emociju i strast što ga čini vrhunskim fotografom koncertne fotografije. Njegovi zahvati na snimljenim fotografijama daju tu još jednu dodatnu dimenziju snoviđenja koje pojačava ukupan dojam. Njemu nije važno je li fotografija crno bijela ili u boji jer mu je na prvom mjestu taj fenomenalan trenutak emocije i atmosfere. Upravo zbog svega navedenog ne bi čudilo da se njegove fotografije nađu na naslovnicama albuma izvođača koje snima jer je riječ o vrhunskom fotografu koji je uspio uloviti sve ono zbog čega ljudi stvaraju muziku, zbog čega su život posvetili muzici i zbog čega uostalom i nastupaju. – glazbeni novinar Dubravko Jagatić o izložbi.

U kratkom govoru pred početak izložbe odgovarao je na pitanja Magdalene Šetke, djelatnice kultnog kluba Azimut.

- U pandemiji sam istraživao fotografiju, kada sam otkrio jednog fotografa Red Bulla koji je sportaše spajao u dvostruke ekspozicije s palmama. Skužio sam da koristi Nikon, a Nikon imam i ja pa sam počeo raditi dvostruke ekspozicije i sam. - priča nam Valerio.

Osim fotografije, Valerio ljubav gaji i prema gastronomiji, a do estetike fotografija kojom se danas vodio doveo ga je chef Massimo Bottura iz restorana Osteria Francescana u Modeni, čije je jelo ‘Oops, I dropped the lemon tart’ nastalo tako da je sous chefu Taki ispao jedan lemon tart, dobio je živčani slom, a chef Massimo mu je rekao ‘Stop, Taka. Look, this is poetry of everyday life, you need to make visible the invisible’. Ovo je jelo rekreirano i postalo je jedan od najpoznatijih deserata tog kultnog restorana. Tako je i sam Valerio slučajno u photoshop na spajanje poslao crno bijelu fotografiju i fotografiju u boji. Sjetio se chefove rečenice i pronašao svoju ‘poeziju’. Ta rečenica mu se često vrti u glavi dok je u pitu između publike i glazbenika stoga je tako nazvao i svoju prvu samostalnu izložbu.

Radeći kao novinar za ŠibenikIn portal, često je odlazio na pressice s fotoaparatom redakcije kada fotograf nije bio u mogućnosti. Ovim aparatom fotkani su i koncerti, što ga je zaintrigiralo te si je kupio isti takav. Nekoliko koncerata fotkao je sebi za dušu, a prvi koncert za koji je bio plaćen bio je onaj Michaela Kiwanuke. Smatra da je taj koncert bio prekretnica u njegovoj karijeri fotografa obzirom da i danas, pet godina nakon i dalje ostvaruje uspješne suradnje s tvrđavom. 

- Upozorenje roditeljima! Ako vam dijete ikada kaže da želi biti fotograf recite mu 'ni slučajno' jer to znači da će biti siromašan do kraja života. - poručio je Valerio na pitanje o svoj opremi koja je potrebna za kvalitetnu koncertnu fotografija. No napšominje kako ona nije presudna, već je ključan sam osjećaj za fotografiju i trenutak.

- Evo recimo fotografija Gorana Bare koja je ovdje izložena napravljena je crop sensor aparatom, što nije profesionalna oprema - nastavlja Valerio. 

Za svoj rođendan fotkao je Petra Beluhana, koncert Mayalesa, te za istu kaže kako je prvi put osvijestio da ovo što radi da je - dobro. Nakon ovoga, razvija karijeru koristeći dvostruke ekspozicije spajajući crno-bijele fotografije s onima u boji, završavajući fotkama poput one s AIR koncerta koju opisuje kao 'istovremena histerija i mir'. 

Prošle godine je za koncert Kings of Convenience bila obavijest kako je zabranjeno fotografirati jer je glazba akustična i tiha, što je njemu vrlo teško palo kao obožavatelju ovog benda kojeg je cijelo ljeto iščekivao. No, dobio je odobrenje kako ih smije fotkati na tonskoj probi. Kada su odradili fotke, jedna od njih je bila plakat njihove svjetske turneje. 

Izložba je otvorena narednih mjesec dana te ju je moguće pogledati u prostorima Azimuta.