Nakon osam godina, odnosno dva mandata na čelu grada, dr. Željko Burić ušao je u utrku za treći mandat za mjesto gradonačelnika Šibenika kao HDZ-ov kandidat.

Imate li isti žar za pobjedom na izborima kao i prije osam godina?

- Možda će zvučati čudno, ali žar je još i veći nego onda. Jednostavno zato što kad nešto krenem rješavati, onda to želim i dovršiti. Takav sam cijeloga života, u svemu. Osam godina je iza mene i mog tima, ništa nisam napravio sam, jer pojedinac ne može ništa. Suradnja između mene, mojih zamjenika i pročelnika je jedno pravo malo bogatstvo. Zato i imam još žara, a ono što ga podgrijava još i više je pomisao na prvu lopatu na prostoru TEF-a i Batiželama. Moja obitelj je imala vinograd uz samu granicu TEF-a i tamo sam sa svojim djedom trgao, sjećam se još žutih FAP-ova koji su utovarali mangan. I sad kad gledam projekcije što će tamo sve biti, nužno je i da mi naviru sjećanja.

A razni problemi, mediji, oporba… Vaše dosadašnje radno mjesto nosi i priličnu količinu stresa.  

- Ovaj posao je stresan samo onima koji se služe nepodopštinama. Nema što biti stresno u konfrontacijama mišljenja, u pisanju medija... Ja novinare cijenim, oni su korektiv vlasti, a i kad se ne slažem s njima znam da će doći mojih pet minuta kada će se pokazati da sam bio ili bili u pravu, pa makar to bilo i za dvije godine. Želja da u nečemu uspijete, naravno da zahtijeva trud, a TEF je za to najbolji primjer. Sve ove godine sam na tom slučaju toliko toga naučio, jer ja nisam ni pravnik ni ekonomist, i to je upravo pokazatelj kako je cijeli tim radio na rješenju tog problema. Riješiti problem tvrtke koja je postojala, pa onda i dugova koje je ta tvornica ostavila na Fini, i činjenice da je trebalo promijeniti dvije odluke Vlade te razriješiti situaciju s INA-om, pokazuje koliko je to "stresan" posao. Ali to nam je posao! Evo, i maloprije sam dobio informaciju o još jednom uspjehu...

Kojem?

- Grad Šibenik je dobio pravomoćno rješenje u sporu s državom, dobili smo Martinsku. Martinska je od danas šibenska. Dakle, Grad konačno možete odlučiti što će biti na Martinskoj, na jednoj predivnoj zoni na koju je do jutros država polagala pravo. Takve stvari su mi najveći izazovi - rješavanje problema i dolazak do rezultata.

O projektima volite pričati kao o „sjajnim pričama“, a ta fraza vam je i u sloganju predizborne kampanje. Koje biste ostvarene „sjajne priče“ u proteklom mandatu posebno naglasili?

- Teško mi je izdvojiti najbolje priče, ali reći ću ono što me posebno privlači i što je, priznajem, mukotrpno i teško, a to je razvoj visokoobrazovnog sustava. Neću se nikad pomiriti s tim da Šibenik nema visokoškolsko obrazovanje. Ima ga, ali ono mora biti puno snažnije i prepoznatljivije, mora imati mogućnost zadržavanja domicilne djece i privlačenje ljudi izvana. Svako studiranje barem u pedeset posto slučajeva rezultira ostankom u mjestu studiranja, to je trend, ali to je i u psihologiji čovjeka.

Demografija je u fokusu ovih izbora, sa svih strana čujemo razna rješenja…

- Svašta slušamo u kampanji, ali nitko ne spominje činjenicu da se u proteklom razdoblju tri tisuće ljudi doselilo u Šibenik. Problem demografije imamo, to nećemo sporiti, ali da je taj problem rješiv dizanjem iznosa novca za prvo, drugo ili treće dijete, onda mi taj problem ne bi ni imali. Jučer sam pročitao da Japanci imaju najveći demografski problem, imaju najstariju naciju. Dakle, nacija koja nema problem ni s plaćama niti sa zaposlenošću. To je jedna teška i komplicirana tema. Smatram da je u Hrvatskoj za mlade ljude najveći problem radni odnos na određeno vrijeme, takvi ljudi su na vjetrometini. Dakle, treba im stalni radni odnos, solidnu plaću i mogućnost da kupe kvadrat stana jeftino, to ne smije biti rata koja je veća od podstanarske rente. Možda malo pojednostavljujem stvari, ali smatram da bi to riješilo velik dio problema i očuvalo onaj tzv. građanski sloj društva koji voli otići u kazalište, kino ili restoran. Društvo ili grad koji nemaju razvijenu srednju klasu, nemaju budućnost.

Dobro, dakle potrebna su radna mjesta. Vaši oponenti će reći da ih ne otvarate ni približno dovoljno.

- To je teza onih koji ne znaju. Industrijska zona Podi, projekt Trokut, Poduzetnički inkubator i iNavis, tu trenutačno ima preko dvije tisuće zaposlenih ljudi. Ti su ljudi zaposleni zahvaljujući politici koju smo vodili na gradskoj razini. Ako ćemo govoriti o ukupnom broju zaposlenih, u ožujku ove godine, dakle u pandemijskoj godini, u Šibeniku je zaposlenik četrnaest tisuća ljudi. U gradu je odnos umirovljenika i zaposlenih 1:1,4, dok je u Hrvatskoj taj omjer 1:1,2. Kažu statistike da kad se prođete omjer 1:1,5 da ste krenuli neuzaustavljivim tempom razvoja. I to su činjenice. Zona Podi je najbolja industrijska zona u Hrvatskoj, tamo je sad 1600 zaposlenih, dok ih je 2013. godina bilo devetsto. 'Ajmo se prebaciti na jedan drugi segment, Tvrđavu kulture. Nismo mi samo obnovili tvrđavu i posložili kamenje, dobitak ovog grada je što tu radi odlična ekipa mladih ljudi, njih tridesetak. Nije slučajna odluka da je njima povjereno i upravljanje nad Kućom umjetnosti Arsen. A trebamo se zapitati i koliko je Tvrđava kulture dovela gospodarstvenika u Šibeniku, koji su čitali reportaže s koncerata Briana Ferryja i LP na sv. Mihovilu pa su se zainteresirali za naš grad. Tako se radi posao.

A konkretna, opipljiva proizvodna, ono što je u Šibeniku uglavnom iščezlo još od rata…?

- Najveća investicija u Šibeniku, koja je uvrštena kao strateška investicija Republike Hrvatske, je ulaganje IMPOL TLM-a. Dakle, grade se nove ljevaonice. Investicija je teška 600 milijuna kuna. Šibenik ima gospodarstvo! Trideset i sedam posto prihoda u proračunu Grada čini gospodarstvo, a ne turizam. I tako će i ostati. Remontno brodogradilište u koje ulazi slovenski strateški partner Iskra ima 160 milijuna dogovorenih poslova. Dakle, Šibenik ima četiri tvrtke s više od 400 zaposlenih. Tu su još IVANAL, Skelin mont s preko stotinu zaposlenih. I na kraju, Šibenik u ovom trenutku nema nijedan veliki problem, riješen je problem Obonjana, TEF-a, pa i nogometnog kluba koji je sad u privatnim rukama i više se ne financira javnim novcem.

Turizam nam je ipak bitan. Kakav turizam zapravo želimo u Šibeniku?

- Ja definitno nisam onaj koji je pobornik brojenja gostiju i noćenja, ali sam pobornik palače Divnić, palače Marenzi, Bellevuea i svih tih hotela koji su niknuli u Šibeniku. Trg Medulić je prije pet-šest godina, srce naše Kalelarge, bio primjer derutnosti i propadanja grada. Palači Divnić je propao krov, palača Marenzi je isto bila urušena, palača Galbiani također ruševina... Danas je u palači Galbiani Interpretacijski muzej Civitas Sacra, u palačama Divnić i Marenzi su predivni hoteli, a i onaj kantun gdje je nekad bila parfumerija Miami, konačno je dobio svog vlasnika. Sada na Meduliću imamo trg na kojemu radi stotinu ljudi cijelu godinu. Peškarija koja je bila osporavana, tamo je sada jedna od najboljih interpolacija u Hrvatskoj. Nema više prigovora. Dakle, to je turizam kakav želimo, ugodni gradski hoteli i gosti koje zanima kultura, povijest i odmor. Naravno da su UNESCO-ve tvrđave i dva nacionalna parka ključ priče.

A usput nam se i stara gradska jezgra pretvorila u apartmansko naselje…

- Devedeset, ako ne i više posto objekata u staroj jezgri su privatno vlasništvo, a privatniku ne možemo narediti čime će se on baviti u svom objektu. Ali ono što smo mogli, to smo i napravili - zaštitili smo suterene i prizemlja na način da to ne mogu biti apartmani. Dakle, ne može netko napraviti apartman na mjestu dućana Borovo.