TNT rješenje – prva tema cjelodnevna nastava

TNT rješenje nova je rubrika Točke na tjedan u kojoj ćemo važnim društvenim problemima pristupati na konstruktivan način i zajedno s dionicima, donosiocima odluka i stručnjacima tražiti najbolja rješenja. Prva velika tema s kojom krećemo je obrazovanje. Eksperimentalni program Cjelodnevne nastave podijelio je javnost. Riječ je o najvećoj reformi u hrvatskom školstvu u zadnjih 50 godina. No jesu li, izuzetno važni ciljevi koj su postavljeni, ujedno i realni, ostvarivi i mjerljivi? U idućih nekoliko nedjelja detektirat ćemo osnovne probleme i krenuti s traženjem mogućih rješenja, piše N1. 

U prvoj emisiji nastojali smo detektirati najveće probleme. Budući da je riječ o eksperimentalom programu koji bi trebao odrediti smjer kojim će se reforma kretati, postavlja se pitanje reprezentativnosti uzorka budući da sudjeluju tek 62 škole, nisu ravnomjerno raspoređene diljem Hrvatske i nije dobar omjer ruralnih i urbanih sredina.

Problem su i rokovi i planiranje. 2027. kao ciljana godina u kojoj bismo imali sve škole u jednosmjenskoj nastavi i u ovom programu izgleda preambiciozno s obzirom na broj škola koje treba sagraditi, u postojećim školama poboljšati infrastrukturu, zaposliti i educirati ljude te za sve te zahvate osigurati novac.

Treći problem koji se iskristalizirao je komunikacija. Ni roditelji ni nastavnici nisu zadovoljni načinom na koji je projekt pripremljen i komuniciran, a u javnosti je prisutno i dosta dezinformacija o tome što je obavezno, a što izborno u cjelodnevnoj nastavi i koliko ona zapravo traje.

Kako funkcionira cjelodnevna nastava u praksi?

Jedno od ključnih pitanja bilo je kako projekt cjelodnevne nastave funkcionira u praksi. Boris Počuča, ravnatelj OŠ Ivana Cankara, istaknuo je kako je bilo izazovno napraviti novi raspored za školu te kako je satničar cijelo ljeto radio na tome.

“Stvari koje su se iskristalizirale kao mogući problemi pokušali smo riješiti prije samog početka. Naravno, neke stvari nisu bile moguće, tako da neke stvari sada radimo. Stvar je u tehničkim stvarima, poput odlaska na ručkove, pauze, rasporeda sati. Izazov je sve to staviti u jednu satnicu”, kazao je, objasnivši potom kako to u praksi doista izgleda.

“Naši prvašići dođu u školu u osam sati. Obavezan dio nastave, koji uključuje redovnu nastavu i pomoć i potpomognuto učenje, traje im do 12 ili jedan sat. Unutar tog dijela imaju nekoliko odmora. Nakon toga roditelji odlučuju idu li taj dan djeca doma ili ostaju u školi na organiziranim aktivnostima, što organiziraju učiteljice i učitelji iz programa produženog boravka. Oni opet imaju dodatni dio potpomognutog učenja, imaju svoje izvannastavne aktivnosti i imaju svoje pauze, odmor za igru i drugo. Dakle, to traje do 16 sati, koliko je trajao i produženi boravak”, rekao je.

Sve je stvar izbora

Počuča je naglasio da je sve stvar izbora za djecu te da su dužni biti prisutni samo na obaveznom dijelu nastave.

“Nakon toga škola je otvorena za njih i te aktivnosti koje su organizirane, organizirane su do kraja školske godine. U dogovoru s Vijećem roditelja, dogovorili smo da one aktivnosti koje se odaberu na početku polugodišta tako stoje do kraja polugodišta. U drugom polugodištu opet ćemo otvoriti mogućnost odabira. Imamo jako puno aktivnosti i mnogi nam se javljaju iz dana u dan”, kaže za N1.

Što se tiče mišljenja roditelja i djece, Počuča je rekao da su roditelji nižih i viših razreda vrlo zadovoljni projektom, dok su neki izazovi povezani s tehničkim detaljima koje će škola i učitelji morati riješiti. Naglasio je važnost strpljenja kako bi sve funkcioniralo kako je zamišljeno.

Koji je glavni cilj projekta?

Državna tajnica Iva Ivanković istaknula je da projekt cjelodnevne nastave ima više ciljeva.

“Osnovni, generalni ciljevi su bolja postignuća učenika. Nažalost, hrvatski učenici na međunarodnim ispitima i testiranjima još uvijek postižu u određenoj dobi ispodprosječne rezultate, tako da je generalni cilj restrukturiranjem osnovne škole postići bolje njihove rezultate. Isto tako, cilj je postići bolje uvjete rada u školama, što za učitelje što za učenike. U smislu boljeg i društvenog i profesionalnog statusa. Škola je mjesto ne samo učenja nego i življenja, tako da takva treba postati. Također, cilj nam je umanjiti razlike u postignućima učenika s obzirom na njihov socioekonomski status, želimo pružiti jednake šanse svima”, jasna je Ivanković.

Cijeli članak pročitajte OVDJE.