Njihovo pismo prenosimo u cijelosti.

“Predsjedniče Republike Hrvatske,

zabrinuti smo Vašim sve jasnijim iskazivanjem stajališta koja su protivna temeljnim ljudskim pravima te slovu i duhu Ustava. Umjesto aktiviranja u obrani temeljnih prava i sloboda, sve

se više obznanjujete kao govornik sa „suverenističkim“, rigidno nacionalističkim programom.

Na to očito upućuju:

– komentari kojima negirate nalaze Odbora Vijeća Europe za sprječavanje mučenja i duboko uznemirujuće dokaze o nasilju hrvatske policije protiv izbjeglica i drugih migranata na hrvatskim granicama. Posebice je pogrešno to što u slučaju dokazanoga zataškavanja kažnjivih postupaka represivnih organa (i njihova proganjanja onih koji su žrtve nastojali štiti) krivotvorite svoju bitnu ulogu usklađivanja „djelovanja državne vlasti“, određenu čl. 94., st. 2 Ustava RH;

– izjave kojima relativizirate genocid u Srebrenici i dodatno viktimizirate njegove žrtve, ali i građane cijele regije. Pritom ste čak doveli u sumnju i sam koncept genocida svodeći ga na statistiku, broj pobijenih, a ne na zastrašujuću praksu ubijanja ljudi zbog pripadnosti po podrijetlu, te istovremeno uveli razlikovanje među žrtvama pojedinih genocidnih radnji – tipično nacionalistički zabrinutiji zbog „lijepljenja etiketa“ genocida, nego zbog samo prakse genocidnog divljanja;

– jučerašnji ispad vezan uz obljetnicu likvidacije obitelji Zec predstavlja, za sada, vrhunac Vašega štetnog javnog djelovanja suprotstavljenoga zaštiti ljudskih prava. Sažet je u prostačkoj retorici rečenice: „Obitelj Zec je bila pozvana u Vladu, dobila je odštetu, što još treba?“.

Ponajprije, obitelj Zec izvorno uopće ništa nije trebala od hrvatske vlasti, posebice ne to da njezin veći dio zločinački ubiju pričuvni policajci te vlasti, niti to da pravosuđe te vlasti odustane od progona ubojica. Svi mi kao građani/građanke posebno smo pogođeni činjenicom da je ovaj zločin društveno prihvaćen utoliko što su ubojice naknadno dobile odličja hrvatske države, a jedan je od njih bio i tjelohraniteljem visokoga državnog funkcionara. Kao da je već tada započela pogubna igra skrivanja „naših“ zločin(ac)a i kršitelja zakona koja se – u slučaju Hussiny – nastavlja do naših dana. Sve je to Vama, na žalost, posve nevažno u odnosu na image nacije!?

Kao organizacije civilnog društva koje se proteklih nekoliko desetljeća zalažu za doista progresivne promjene u hrvatskom društvu, navikli smo na prazna obećanja političara na vlasti, kao i na njihovo djelovanje isključivo u svoju (osobnu ili skupnu) korist. No, Vi ste u diskrepanciji između svoje kampanje i

inauguracijskog govora s jedne strane i svog djelovanja otišli nekoliko koraka dalje – u nesagledivu neodgovornost, obmanu i prijevaru.

Stoga, imamo potrebu podsjetiti Vas što ste sve rekli tog 18. veljače 2020. godine, kada ste prisegnuli na dužnost.

Rekli ste da ćete biti konstruktivni faktor – a izjave koje ste dali posljednjih dana, kao i brojne druge od početka Vašeg mandata, nisu ništa drugo do čiste destrukcije koje mogu imati nesagledive i dugoročne posljedice. Nadalje, obećali ste da ćete se u vanjskoj politici fokusirati na one točke na kojima se može graditi suradnja i prosperitet – a vrijeđanje članova Odbora Vijeća Europe za sprječavanje mučenja, relativizacija genocida u Srebrenici te obilje predrasuda koje koristite govoreći o susjednim sredinama, predstavljaju trganje veza i ekstremno nazadnjaštvo te nas “udaljavaju od susjeda i od svijeta”, što ste sami najavili izbjeći.

Rekli ste i da su ratovi gotovi i da je naša obaveza i odgovornost da se nijedan građanin ili građanka naše države ne osjeća ustrašenim, diskriminiranim ili na bilo koji način isključenim zbog činjenice da je drugačija ili drugačiji. Pitamo Vas – kako se danas mogu osjećati građani i građanke srpske ili bošnjačke nacionalnosti kad vide relativizaciju zločina koji su prema njima počinjeni devedesetih? Ili kako se mogu osjećati izbjeglice koje unatoč traumatičnim iskustvima ovdje pokušavaju izgraditi život i doprinijeti ovoj zemlji? Rekli ste da u ovoj zemlji svatko treba dobiti priliku da nađe svoj put i svoje mjesto i da je ovo kuća za sve nas. Predsjedniče, ovo je zemlja za svu našu djecu, i za Aleksandru i za Madinu čiji životi su prerano završili zbog politike ove zemlje, i čije živote i prerane smrti trebamo pamtiti i osigurati da se takvo nešto nikad ne ponovi.

Predsjedniče Milanoviću, stali ste uz stranu sirovog nacionalizma temeljenog na mitovima, prošlim traumama i predrasudama, a ne na stranu kritičke privrženosti ovome društvu i negacije isključivosti. Stali ste na stranu moćne i privilegirane manjine nasuprot obespravljenih i marginaliziranih manjina, ali i svakog stanovnika i stanovnice Hrvatske koji radi na tome da živi u normalnoj zemlji. Stali ste na stranu protagonista najmračnijih događaja u našoj povijesti i najružnijih djela sadašnjosti. Stali ste na stranu Orbana, Tuđmana, Merčepa, Dodika, Mlaće i Mladića.

Predsjedniče, tražili ste zrno razumijevanja za svoje greške, a od građana i građanki ove zemlje ga nećete dobiti, jer u vašim greškama tutnji namjera da povrijedite i ponizite najranjivije dijelove vašeg društva.

Milanoviću, ma koliko Vam se predsjednička funkcija čini teškom, to je teret koji ste preuzeli i s kojim morate živjeti još tri godine. Nađite si svrhu, a hrvatske građanke i građane poštedite svojih ispada frustracije i bijesa.

Supotpisnice pisma:

1. Centar za mirovne studije

2. Gong

3. Inicijativa mladih za ljudska prava

4. Documenta – Centar za suočavanje s prošlošću

5. Zelena akcija

6. CESI – Centar za edukaciju, savjetovanje i istraživanje

7. Udruga IKS

8. B.a.B.e.

9. Kuća ljudskih prava Zagreb

10. U Dobroj Vjeri

11. RCT – Rehabilitacijski centar za stres i traumu

12. Ženska soba

13. Informativno pravni centar (IPC)

14. Udruga za podršku žrtvama i svjedocima

15. Centar za građanske inicijative Poreč

16. Udruga LET

17. CROSOL

18. Udruga žena Vukovar”