Za one koji nisu prijavili iznajmljivanje propisana je novčana kazna u rasponu od 1327 do 3981 eura. Usto, navode iz Državne inspekcije, za navedeni prekršaj, prekršitelju će se obvezno oduzeti i imovinska korist ostvarena prekršajem, piše Poslovni.

Naglašavaju da je programom rada Državnog inspektorata za ovu godinu utvrđeno da su inspekcijski nadzori neregistriranog obavljanja ugostiteljske djelatnosti jedna od prioritetnih aktivnosti turističke inspekcije, a turistički inspektori raspoređeni su u Središnjem uredu, pet područnih ureda i ispostavama.

Neovisno o broju stalno raspoređenih turističkih inspektora u primorskim područnim uredima i ispostavama, istima tijekom turističke sezone ispomoć pružaju inspektori iz kontinentalnih područnih ureda Državnog inspektorata. No koliko god inspektori na obali primali pomoć kolega iz drugih dijelova Hrvatske, za brojne turističke zajednice to nije dovoljno.

Šire područje Šibenika lani je posjetilo oko 300.000 turista, a iz turističke zajednice ove godine očekuju skok od barem 5 posto, piše Poslovni. Baš zato veliki je problem što se, prema mišljenju direktora šibenskog TZ-a Dine Karađole, nedovoljno ide u kontrolu na šibenskom području.

- Iako sam u redovitoj komunikaciji s Inspektoratom, smatram da zbog nedostatka kadra ne mogu obrađivati sve predmete u razumnom roku. Rada na crno po našoj je procjeni dosta, kako kod domaćih subjekata tako i kod stranaca koji su vlasnici objekata te se koristeći rupe u zakonu bave ilegalnim iznajmljivanjem - kaže Karađole.

Problem stranih iznajmljivača koji u širokom luku izbjegavaju poštivati hrvatske zakone i propise, primijetila je i Ana Brničević, tajnica Hrvatske udruge obiteljskog smještaja…

- Mislim da je problem stranih iznajmljivača koji rade ilegalno poprilično prisutan. U komunikaciji s ljudima na terenu vidim da u velikim gradovima poput Splita predstavnici stanara zgrade niti ne znaju tko im se šeta po zgradi. To dovodi do komunalnih problema i teškoća kod onih zgrada koje imaju zajednička mjerila za vodu. Čini mi se da stranci iz zapadne Europe nisu sa sobom ponijeli strogoću pravila koju primjenjuju u svojim zemljama, kaže Brničević.

A nailaze li inspektori u takvim slučajevima i na poteškoće u komunikaciji kada je vlasnik smještaja stranac koji ne govori hrvatski jezik? Iz Državnog inspektorata odgovaraju:

“Sukladno zakonskim propisima nadležnog nositelja prvenstveno navodimo da ugostiteljske usluge u domaćinstvu pružaju iznajmljivači, a isti mogu biti fizičke osobe državljani Republike Hrvatske, te državljani ostalih država članica Europskoga gospodarskog prostora (EGP) i Švicarske Konfederacije.

S tim u vezi… nema razlike pri obavljanju inspekcijskih nadzora hrvatskih iznajmljivača i iznajmljivača državljana ostalih država članica EGP-a i Švicarske Konfederacije. Ističemo da se inspekcijski postupak vodi na hrvatskom jeziku i latiničnom pismu, no strancima mora biti dana mogućnost da se služi svojim jezikom ili pismom”.

I dok građani i turističke zajednice uporno prijavljuju kršitelje propisa, Brničević apelira da se shvati kako je iznajmljivanje preraslo u biznis i nije više nešto što se radi usput, već mu se mora pristupiti profesionalno.

- To je sada posao koji traži angažman tijekom čitave godine, od marketinga do rada s gostima. Pohvalno je koliko su to hrvatski iznajmljivači ozbiljno shvatili, pogotovo u krajevima poput Makarske rivijere gdje je sve zaista podignuto na višu razinu. Ali problem je ono malo ljudske pohlepe, jer ima ih koji misle da je to jednostavan posao kojim se brzo stječe imetak. Nije tako, puno je tu troškova koji se iznajmljivačima ne priznaju, kaže Brničević, dok Karađole zaključuje:

- Nedostatak inspektora velik je problem, što oni koji krše zakon dobro znaju. I to uvelike koriste, zaključuje Karađole.