Na početku je rekla kako su jedno istraživanje radili i prije potresa i pandemije te da su razlike postojale i tada, a da su se sada još samo produbile nejednakosti.

“Upravo u Glini je taj nedostatak resursa za mlade ljude. Nedostatak izbora obrazovanja, škola, ne mogu se usmjeriti za ono za što žele, vrlo mali broj škola im je dostupan i prisiljeni su upisati te škole i često ta zanimanja nisu konkurentna na tržištu rada. Nemaju gdje na izvannastavne aktivnosti, nešto gdje bi se mogli baviti glazbom, plesom zbog nedostatka resursa. Kada smo ih pitali rekli su nam upravo to da bi htjeli imati više sadržaja gdje bi mogli ostvariti svoj potencijal”, kaže za N1.

“Djeca i madi nisu u fokusu”

Istaknula je i kako u Hrvatskoj kod političara postoji “slijepa pjega” kada je riječ o djeci i mladima.

“Rekla bih da djeca i mladi nisu visoko na ljestvici prioriteta naših političara. Recimo, EK nas nesprestano upozorava da je Hrvatska na dnu ljestvice zemalja koje ulažu u razvoj djece. Djeca i mladi su jako izašli iz fokusa prioritetnih politika. Kada smo zadnji put čuli da je neki političar stavio u fokus djecu i mlade? Ja se neogu sjetit nijednog. Pokušavam se sjetiti postoji li ijedan političar koji je u svom programu govorio o ranjivim skupinama djece, o različitim mogućnostima.

Ja mislim da se tu trebala pokrenuti neka međuresorna suradnja, naravno i Ministarstva socijalne politike, ali i obrazovanja i zdravstva i svih tih sustava u kojima se djeca kreću i gdje se može detektirati njihova ranjivost”, objašnjava.

Dodaje i kako se u nekim drugim zemljama jako promišlja o specifičnostima sredina u kojima žive djeca te se osmišljaju različiti programi. “Mi imamo različite obrazovne programe koji uopće ne mogu doprinijeti, mladi ljudi s tim zanimanjima prisiiljeni su tražiti svoj kruh negdje dalje”, kaže.

U nastavku je govorila o inicijativi besplatnog obroka za sve učenike.

“Mi smo prije više od godinu dana krenuli u tu inicijativu, bila sam kod vas gošča prije točno godinu dana kada smo izašli s pričom o važnosti da svako dijete ima osiguran obrok. To je jako dobro odjeknulo u javnosti i kod političara i pozivali su nas na razgovore i svi ti razgovori su bili dosta ohrabrujući, optimistični i pomalo obećavajući da će se nešto riješiti, ali nije se riješilo ništa. Nakon te naše turneje po ministarstvima, kada smo im se ponovno obratili da vidimo kako ćemo operacionalizirati tu našu priču, nisu se odazivali na naše pozive. Mi smo se obratili i premijeru jer smatramo da je on osoba koja bi trebala okupiti sve te ljude, no ni od se nije odazvao”, priča.

Koliko bi besplatni obroci za svu djecu stajali državu?

“Prije godinu dana to je bilo oko 273 milijuna kuna. Ove godine u nekim zajednicama su poskupili za 50% mliječni obroci, primjerice u Bjelovaru su poskupjeli sa 6 na 9 kuna. Mi smo pitali ravatelje misle li da će doći do poskupljenja, iz 70% škola su rekli da da.

Rekli su nam i da je unazad, od početka koronakrize. 17% djece više koja su u potrebi za primanjem besplatnog školskog obroka. 85% ravnatelja navodi da je nužno potrebno da se uvedu besplatni obroci za svu djecu i da bi država trebala brinuti o tome, a ne lokalne zajednice ili neki fondovi koji su nesigurni”.

Odgovorila je i zašto bi sva djeca trebala imati besplatne obroke, a ne samo djeca iz siromašnih obitelji:

“Kao prvo, htjela bih reći po Ustavu i zakonima osnovnoškolstvo obrazovanje je obavezno i počiva na načelu jednakosti, od tuda polaze i ravnatelji. Oni kažu ako je osnovnoškolstvo obrazovanje obavezno za sve, onda sve treba svima biti jednako dostupno. Neki od njih su rekli da je problem stigmatizacije djece koja primaju besplatan obrok, a u Strategiji o pravima djece, kada se govorilo o siromašnoj djeci, jedan od osnovnih ciljeva bilo je smanjenje stigmatizacije djece. Moglo bi doći do puno manjeg raslojavanja djece kada bi se tako nešto uvelo”.

“Roditelji se srame prijaviti dijete za besplatne obroke”

Trenutno je situacija takva da ne mogu ni sva djeca, koja su u potrebi dobiti, besplatan obrok jer u fondu, koji obroke financira, nema dovoljno sredstava. “Ravnatelji kažu da 25% djece, koja bi ušla u taj status primanja besplatnih obroka ispadaju iz kvote fonda. Čak 45% djece ništa ne pojedu. To je jako bitan pokazatelj, vrlo poražavajuć. To govori u prilog tezi da se roditelji srame prijaviti dijete za besplatni obrok. Neka istraživanja govore da je to u školi djeci jedan jedini kvalitetni obrok u danu”, govori.

Dodaje i kako ih je taj podatak šokirao iako su pretpostavljale da je tako nekako. “To nam je dalo još više materijala za zagovaranje toga da se što prije uvede mjera besplatnog obroka za svu djecu, a ne kako se planira u NPOO-u da to bude kada se uvede jednosmjenska nastava pa će se svoj djeci osigurati. Mi nemamo vremena čekati 5 ili 6 godina”.

Poražavajuća je i činjenica da su iz 15% škola, koje su sudjelovale u istraživanju, rečeno da su morali ovršiti roditelje jer nisu mogli platiti obroke svojoj djeci. “Rekli su da im je to strahovito teško, pokušali su i opraštati dugove, ali u nekim slučajevima naprosto su se morali naplatiti”, kaže.

Što se još može napraviti?

“Jedan od načina je upravo da ih suočimo s ovim podacima. Mi smo odlučile vidjeti kako stoje stvari na terenu, imamo podatke utemeljene na dokazima i to je jako važno da bi se mogle zagovarati neke promjene i to je način na koji ćemo ići prema Vladi. Prezentirat ćemo im podatke i zašto je bitno da se to uvede što prije, a ne da se čeka reforma. Nama su ravnatelji rekli da je u zadnje tri godine trećina roditelja ušla u program besplatnih obroka. U doba korone se opet povećao broj ovih koji primaju besplatne obroke”, zaključila je.