Naime, kao što je poznato, optužno vijeće Zagrebačkog županijskog suda ocijenilo je kako su dokazi zakoniti, a na tu su se odluku Gabrijela Žalac i odvjetnici drugih okrivljenika žalili, piše Jutarnji.

Između ostalog, tražili su izdvajanje famoznih poruka Josipe Pleslić, bivše Rimac koje je razmjenjivala sa Žalac, a u kojima se spominje AP.

“Prvostupanjskim rješenjem optužnog vijeća Županijskog suda u Zagrebu odbijeni su prijedlozi okrivljenika za izdvajanje rezultata pretrage mobilnog telefona kao nezakonitih dokaza. Pretraga mobitela je bila naložena u drugom kaznenom predmetu.

Županijski sud u Zagrebu je utvrdio da su osporeni dokazi samostalno i izvorno pribavljeni dokazi za koje se saznalo na temelju zakonitog postupanja policije koje se temeljilo na zakonitim nalozima suca istrage. Dakle, da osporeni dokazi nisu niti direktno niti isključivo proizašli iz posebnih dokaznih radnji (mjera tajnog slušanja i praćenja) prema okrivljenici protiv koje se vodi drugi postupak, a u kojem je naložena i provedena pretraga mobitela. Zato je Županijski sud u Zagrebu odbio odlučivati o zakonitosti tih posebnih dokaznih radnji te je odbio prijedlog obrane da se pribave inicijalni nalozi suca istrage koji su doveli do provođenja posebnih dokaznih radnji protiv navedene okrivljenice. Županijski sud u Zagrebu je također utvrdio da korištenje osporenih dokaza, premda pribavljenih u drugom kaznenom postupku, ne predstavlja nezakonito „prelijevanje dokaza“ iz jednog predmeta u drugi nego postupanje sa „slučajnim nalazom“ u skladu s odredbama Zakona o kaznenom postupku.

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske je prihvatio žalbe dvoje okrivljenika te je predmet uputio prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

Naime, prema ocjeni ovog drugostupanjskog suda, analiza prvostupanjskog suda nije potpuna.

Prvostupanjski sud je pravilno utvrdio da je pretraga doma i drugih prostora u kojoj je pronađen mobitel sama za sebe bila zakonita. Također, nema mjesta dvojbi o dopuštenosti upotrebe „slučajnog nalaza“ na temelju odredi Zakona o kaznenom postupku.

Međutim, prvostupanjski sud nije analizirao sadržaj naloga tj. razloge zbog kojih je sudac istrage naložio provođenje pretrage doma i drugih prostorija.

Naime, prema stanju spisa, proizlazi da je pretraga doma i drugih prostora okrivljenice bila određena radi pronalaska tragova i predmeta važnih za kazneni postupak protiv okrivljenice i drugih osoba. No, izdavanje naloga za pretragu temeljilo se među ostalim i na rezultatima posebnih dokaznih radnji prema okrivljenici. Štoviše, prema obrani, svemu je prethodilo kriminalističko istraživanje u kojem su pak bile provedene posebne dokazne radnje prema trećim osobama. Zato je ostalo neutvrđeno zbog čega prvostupanjski sud smatra da je nalog za pretragu doma i drugih prostora okrivljenice samostalan i izvoran dokaz, a ne dokaz za koji se saznalo iz rezultata posebnih dokaznih radnji, kako to tvrdi obrana.

Pretraga, kao osnova zadiranja u temeljna ljudska prava mora imati određen stupanj vjerojatnosti (sumnje) da je počinjeno kazneno djelo.

Ako bez rezultata posebnih dokaznih radnji ne bi postojala sumnja kao uvjet za izdavanje naloga za pretragu, nalaganje pretrage ne bi bilo izvorno nego izvedeno iz saznanja dobivenih posebnim dokaznim radnjama. U tom slučaju zakonitost pretrage ovisi o zakonitosti dokaza iz koje je izvedena, pa obrana mora imati učinkovitu mogućnost osporavanja zakonitosti tih dokaza, neovisno o tome što se oni sada ne nalaze u ovom predmetu.

U ponovljenom postupku prvostupanjski sud treba razmotriti bi li bez rezultata posebnih dokaznih radnji postojala sumnja kao uvjet za izdavanje naloga za pretragu. Ako ne bi postojala, pretraga bi bila izvedeni dokaz. To bi značilo da odluka o njezinoj zakonitosti ovisi o zakonitosti dokaza iz kojih je izvedena, što prvostupanjski sud treba razmotriti.

Prema tome, prvostupanjsko rješenje je ukinuto zbog nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Zbog toga Visoki kazneni sud Republike Hrvatske nije meritorno odlučio o zakonitosti ili nezakonitosti osporenih dokaza.”