Divlje šparoge rastu prirodno u divljini i može ih se pronaći na poluzasjenjenim i vlažnim mjestima uz šumske putove, stare zidove i suhozide, najčešće uz obalu i na otocima. U Hrvatskoj se može naći nekoliko vrsta divljih šparoga, ali samo se oštrolisne šparoge koriste u prehrani te nisu zakonski zaštićena vrsta. Manje su i tanje od uzgojenih (vrtnih) šparoga te imaju gorči i intenzivniji okus, piše Index.hr. 

Potrebna je dozvola

Sezona branja u Hrvatskoj obično počinje u ožujku i traje do kraja travnja. Iako oštrolisne šparoge nisu zakonski zaštićena vrsta, kako smo već spomenuli, berači bi morali imati dozvolu za berbu na državnom zemljištu, koje je u nadležnosti Hrvatskih šuma. Dozvola je besplatna, a može se ishoditi ispunjavanjem zahtjeva na web stranici Hrvatskih šuma.

Dozvola vrijedi do 31. prosinca tekuće godine i omogućuje pojedincima branje do 2 kilograma divljih šparoga dnevno za osobnu upotrebu (postoji mogućnost izdavanja i u komercijalne svrhe, za što se plaća naknada). Istaknuto je i kako sakupljačima nije dopušteno sakupiti više od dvije trećine jedinki na jednom nalazištu, a pri sakupljanju se treba koristiti isključivo tehnika rezanja.

Kao i kod skupljanja ostalih nedrvnih šumskih proizvoda u nekomercijalne svrhe, ako to činite bez dozvole, prijeti vam kazna od 133 do 933 eura, o čemu smo već pisali prošle jeseni kad je bila riječ o kestenima.

Razlika između divljih i vrtnih šparoga

Bitno je naglasiti i kako postoje dvije najčešće vrste šparoga koje se koriste za konzumaciju, a to su vrtne i divlje šparoge, srodne vrste biljaka koje pripadaju rodu Asparagus, ali se razlikuju po načinu uzgoja, izgledu i okusu.

Vrtne šparoge su kultivirana biljka, koja se uzgaja na farmama i u vrtovima diljem svijeta zbog svojih sočnih, mesnatih, zelenih izdanaka. Danas su vrtne šparoge dostupne tijekom cijele godine, što iz uvoza, što s domaćih farmi, te se više ne smatraju takvom delikatesom kao nekoć.