Bogatiji slojevi društva više će osjetiti poskupljenje goriva od poskupljenja kruha ili mlijeka. S druge strane, standard umirovljenika, samohranih roditelja, samaca i drugih socijalno ugroženih skupina stanovnika uzdrmat će svako poskupljenje hrane i režija! Gorivo ih se uglavnom i ne tiče jer se manje ili nikako voze osobnim automobilima.

Grupa domaćih autora Ivica Rubil i Marina Tkale s Ekonomskog instituta Zagreb te Ivan Žilić iz HNB-a proveli su istraživanje u kojemu su pokazali da, naizgled, identično poskupljenje znatno više boli siromašnije skupine stanovništva te su o tome objavili rad "Učinak inflacije na nejednakosti" u Reviji za socijalnu politiku. Bogatiji, naprimjer, puno više svog budžeta usmjeravaju na troškove prijevoza, restorane, odjeću i obuću te rekreaciju, a siromašni 63 posto svog dohotka daju na hranu i režije, piše Večernji.

Konkretni podaci o inflaciji i potrošnji kućanstava u 20-godišnjem razdoblju od 2001. do 2021. godine pokazali su da je stopa inflacije za 10 posto dohodovno najsiromašnijih građana bila gotovo 11 postotnih poena veća od inflacije gornje desetine najbogatijih. U promatranom periodu službena je inflacija bila 43 posto. No od 2022. do danas cijene su, prema DZS-u, narasle još 22 posto. Analitičarka instituta Marina Tkalec kaže da su nakon prvoga proveli i dodatno istraživanje za 2022. godinu, kada je inflacijski udar bio najjači i posebno je jako pogodio siromašna, samačka i umirovljenička kućanstva. Primjerice, u studenom 2022. razlika u stopi inflacije 10 posto najsiromašnijih i 10 posto najbogatijih kućanstava iznosila je više od 6 postotnih bodova.

– Distribucija inflacije kućanstava znatno se proširi u vrijeme krize i visoke inflacije, a kada se inflacija smanjuje, njezina distribucija se sužava. Od 2022. naovamo stopa inflacije se smanjuje, što znači da i razlike u stopi inflacije među kućanstvima iz mjeseca u mjesec postaju manje. Ipak, treba imati na umu da to ne znači da se ukupne razlike među kućanstvima smanjuju jer se ove razlike u stopama inflacije kumuliraju – kaže Tkalec. – Svako kućanstvo ima svoju košaricu potrošnje, no službena stopa inflacije mjeri promjene cijena za cijelu ekonomiju, kao da su svi stanovnici jedno veliko kućanstvo, navode autori u objavljenom radu.

Inflacija potrošačkih cijena tradicionalno se mjeri jednim brojem, a do njega se dolazi mjesečnim praćenjem 38 tisuća cijena na devet geografskih lokacija za 890 različitih proizvoda. Analiza inflacije u prva dva ovogodišnja desetljeća potvrdila je velike nejednakosti u distribuciji inflacije koja razara standard najsiromašnijih. Slično je i u drugim državama. Mnogi nezavisni ekonomisti procjenjuju da je aktualno četverogodišnje razdoblje vladavine američkog predsjednika Joea Bidena ekonomski jedno od najuspješnijih u novijoj američkoj povijesti, no svejedno, birači su ga percipirali kao lošeg predsjednika koji ih nije zaštitio od inflacije jer oni taj uspjeh nisu osjetili na svom standardu. Velika doza nerazumijevanja poražavajućeg financijskog učinka inflacije na standard stanovništva prisutna je i u hrvatskoj politici.

Pokazalo se da je od 2001. do 2021. inflacija za 10% građana s najmanjim plaćama bila 52,6%, a za 10% najbogatijih bila je 41,8%. Autori ističu da je razlika od otprilike pola boda godišnje usporediva s razlikama procijenjenima za druge zemlje Europske unije. Očekivano, 10% najsiromašnijih, umirovljenička te samačka kućanstva otprilike 70% svoje košarice troše na kategorije koje su imale rast cijena veći od službene stope inflacije. To znači da su te kategorije i najveći generatori inflacije tim kućanstvima. Radi se o hrani i režijama te izdacima za zdravlje, ali i alkohol te duhan. Istovremeno, 10% najbogatijih i obitelji s dvoje odraslih i dvoje djece trošili su manje od polovine košarice na ta dobra, što znači da bi njihove stope inflacije i trebale biti manje od inflacije, primjerice, umirovljeničkih kućanstava.

– Uočavamo da su u istom razdoblju cijene hrane porasle 47,3%, a cijene režija čak 85,3% – ističu autori. U 20 godina cijene alkohola i duhana porasle su 135 posto, zdravstvena košarica se udvostručila, a restorani i hoteli poskupjeli su gotovo 70 posto. Najmanji je rast cijena zabilježen u obrazovanju, svega 5,6%, dok je kod dviju stavki, i to komunikacija te odjeće i obuće, na kraju promatranog razdoblja zabilježen pad cijena u odnosu na 2001. godinu. Najsiromašnije obitelji gotovo 40 posto svojih prihoda troše na hranu te još četvrtinu na stanovanje. Na drugoj strani, najbogatiji za hranu izdvajaju četvrtinu svojih dohodaka, na drugom mjestu su troškovi prijevoza (16 posto), a ne trećem režije, na koje odlazi 13 posto kućnog budžeta.

– Činjenicu da se siromašnija kućanstva suočavaju s većom stopom inflacije nego bogatija trebalo bi uzeti u obzir pri budućim prilagodbama iznosa socijalnih naknada kako bi se spriječila erozija njihove kupovne moći, navode autori studije. Tkalec u komentaru za Večernji ističe kako je nedostatak istraživanja to što se gledalo samo razlike u strukturi potrošnje, za koje su drugi istraživači pokazali da obično čine tek trećinu razlika među kućanstvima.