Komentirajući referendum Mosta Žarko Puhovski je rekao za N1: “Oni su trebali čekati mjesec dana da se obznane rezultati popisa stanovništva pa bi bilo jasno da je postotak manji od ovoga koji se traži, ali ako su taj broj skupili, to je veliki politički uspjeh, neovisno što nemam simpatije za to. Upozorava na to ono što je svjetska pojava – val nezadovoljstva autoritetima koji se valja u raznim pravcima pa kod nas na trećerazrednoj temi kao što su covid potvrde može izaći van.”

Na pitanje nije li to riskanta politička igra, dodao je: “Oni su se dobro kladili. Više ne mogu doživjeti neuspjeh. Ako se kaže da nije dovoljan broj potpisa, mogu reći da su ih pokrali, to je i šef države rekao iako očito ne shvaća da je i sam dio vlasti. Vjerojatno će se realizirati prvo pitanje tako da će parlament prihvatiti tu temu i promijeniti Ustav. Ovo drugo će po mom uvjerenju Ustavni sud odbiti, a onda će početi priče o HDZ-ovom sudu, ali to je dio hrvatskog folklora.”

O poziciji Ustavnog suda u cijeloj priči kaže: “Bio sam prvi koji je upozorio da treba ići po čl. 17, da je to izvanredno stanje. Ovo sa zdravljem je pitanje za liječnike, a pitanje povrede ljudskih prava je drugo. To da mi nismo mogli ići iz Zagreba u Zelinu ili Samobor bez posebnog odobrenja dva mjeseca je flagrantna povreda temeljnog ljudskog prava i nezamislivo je da nije bio rezultat dvotrećinske odluke. Cijeli vic je da nema garancije za dvotrećinsku većinu, to je ideja demokracije. Oni su donijeli odluku da ja ne mogu izaći 18 km iz svog doma, to je nezamislivo bez posebnih mjera. Druga je stvar tko će proglasiti pandemiju. Ovo drugo je po mom sudu tehnička stvar koja povrjeđuje ljudska prava, ali ideja da netko ne da da mu nešto gurnu u nos da vide je li zaražen, to je teško opravdati.”

Već se priča i o pokušaju izvrdavanja raspisivanja referenduma iako je skupljen dovoljan broj potpisa, o čemu Puhovski kaže: “Treba mijenjati propis o referendumu. U nizu razvijenih zemalja tema za referendum se naznačuje godinu dana prije da bi se spriječilo da se stavljaju politikanske teme. Sadašnja situacija je loša, dovodi do toga da je referendum teško provesti, a doista treba biti oprezan jer referendum može koješta učiniti. Referendum koji su Željka Markić i društvo nametnuli i pobijedili, bio je moguć samo zato što je Milanović već tad imao zazor od Ustavnog suda i nije htio da oni kažu svoje mišljenje, a oni bi tad sigurno negativno rekli o toj inicijativi. Sad se radi o tome da se usvojeno na referendumu više ne može mijenjati. Mi neke stvari cementiramo referendumom.”

Reakcije oporbe komentira: “Jandroković je glumio boksačkog suca i dobro se zabavljao. U sudove ljudi nemaju povjerenja, presdjednik naziva ljude iz DORH-a bitangama, konzekvencija je uzet ću nož ili pušku i pravdu ću tražiti sam jer je sustavno ne mogu dobiti.”

Smatra da su ljudi u Hrvatskoj na prosvjedima bili nevjerojatno blagi i da neće doći do eskalacije ako i dođe do problema s referendumom: “Kod nas su ljudi na ulicama bili nevjerojatno blagi. Zato smatram da je velika greška što je termin terorizam uveden u raspravu, mislim da je to bilo pogrešno jer ne odgovara situaciji. Ljudi su nešto vikali, napali novinare, ali ne realno opasno, imamo blagu situaciju. Teško je reći da će se to nastaviti, ali moguće je jer su najgori trenuci prošli.”

Na pitanje može li Most tu preuzeti glavnu ulogu kaže: “Mislim da nemaju potencijal. Pojavili su se kao poticaj, ali nemaju organizaciju. Veći je problem što nemaju koncept. Njihov glavni koncept je neka vrsta neutralnosti. Oni nisu ni sasvim desno ni centar, moraju se jasnije postaviti. Imali su organizacijski uspjeh s temom koja nije njihova, ali za duže razdoblje treba stalna organizacija i nekakva jasna politička ideja koju oni nemaju.”

Smatra da se nisu spustili na razinu Suverenista: “Cijepljenje je njihova stvar. Nisu nasjeli na razinu primitivizma na što su nasjeli Suverenisti koji su isključili čovjeka iz stranke jer je zagovarao cijepljenje. Potpredsjednik stranke je dvaput rekao da je pozivanje na cijepljenje kao politički grijeh. Drugo, zašto bi mene smetalo da se rugate ravnozemljlašima? Zato jer se u tom gomilanju doista uključuju ljudi koji vjeruju da imamo čudne gmazove koji vode svijet, da Billa Gatesa zanima moj DNK, potpune ludosti. A ovi da bi se širili, ne žele si odsjeći rubove, radikale, pa ne žele pozvati na cijepljenje, možda sad ne bi rekli ni da je Zemlja okrugla. Kopernik nam je rekao da ono što vidimo, da se Sunce vrti oko nas, nije istina, nego da je istina ono što ne vidimo. Ako to možemo prihvatiti, otvara se mogućnost za teorije zavjere.”

“Ured predsjednika nastavlja promidžbu da je BiH bure baruta”

Dotaknuo se i odgode Milanovićevog odlaska u BiH zbog sigurnosnih razloga. “Ima tu nekoliko sistema. Dok Milanović napada HDZ, on je prihvatljiv značajnom dijelu lijevog biračkog tijela i nije prevario biračko tijelo, oni su htjeli da oslabi HDZ. On je doista ideološki napustio svoje pozicije, ali time što napada HDZ s desna, napada ih i to je dijelu ljudi na ljevici dovoljno. Što se tiče BiH, oni iz njegovog Ureda su napravili nešto ružno. Nastavili su njegovu promidžbu pozicije koja glasi da je BiH bure baruta, opasni susjed… Rekli su da su imali izvještaj. Mislim da se radilo o velikoj vjerojatnosti da se nađe u nekoliko neugodnih situacija. To je pregledom društvenih mreža netko mogao ustanoviti da postoji atmosfera animoziteta kao što s druge strane Milanović napada bošnjački unitarizam i kaže da je Dodik problem. Šef države bi trebao paziti, pogotovo kad se radi o toj ružnoj formulaciji sigurnosni elementi.”

“Aleksandra Zec je žrtva, a Tito je počinitelj”

Komentirao je i prvi istup novog šefa zagrebačkog SDP-a Viktora Gotovca koji je rekao da treba vratiti Trg maršala Tita i nazvati ulicu po Aleksandri Zec:

“To pokazuje smušenost u javnom polju. Aleksandra Zec je postala simbol činjenice da je dio naših sugrađana stradao jer su bili Srbi i Srpkinje. Radi se o tome da se od najviših vrhova države pokušalo zataškati situaciju s obitelji Zec. S Munibom Suljićem sam razgovarao pet dana prije nego što je umro, htio je da posredujem razgovor s nekim iz državnog odvjetništva gdje je htio reći neke stvari. Tu je država upletena, tu ne može biti spora, zataškavali su. Praksa hrvatske države je da zataškava stvari. Policajac može svašta napraviti, ja mogu svašta napraviti, ali država zataškava. Aleksandra Zec je simbol žrtve i moralna je obveza da se njeno ime uzme u obzir. Za to ime je odgovornost preuzela hrvatska država štiteći ubojice. Nasuprot njoj Tito nije žrtva nego počinitelj. Počinitelj velikih političkih postignuća, on je uz Nikolu Teslu jedini čovjek iz Hrvatske koji je svjetski značajan ikad bio po mom uvjerenju. Nijedan drugi političar nije bio svjetski relevantan. On je odgovoran za masovna ubojstva, za desetke tisuće ljudi koji su ubijeni bez suda i taj se pokolj ne može zaboraviti. Ideja da bi se o Titu govorilo bez prigovora ili samo kao o zločincu pokazuje nezrelost. Imamo nejasne kriterije. Po mom sudu nema dvojbe za Aleksandru Zec, za Tita ima. Žalosno je da se ljevica pokazuje po tome tko je za, a tko protiv Tita.”