Procijepljenost u školskoj dobi još je na visokoj razini, što je ključ za održavanje kolektivnog imuniteta, no pad procijepljenosti u predškolskoj dobi predstavlja realnu opasnost, posebno u županijama s niskim obuhvatima, upozorava Bernard Kaić, voditelj Službe za epidemiju u HZJZ-u.

Ako se taj trend nastavi, moglo bi doći do povratka bolesti koje su se nekoć kontrolirale cjepivima.

Prema Izvješću o procijepljenosti u 2023. godini obuhvat cjepivom protiv difterije, tetanusa i hripavca (DTP) na nacionalnoj razini je bio preko 92,6 posto u primarnom cijepljenju i gotovo 91 posto u prvoj revakcinaciji. Iako je riječ o blagom porastu u usporedbi s 2022. (92 posto), obuhvati su i dalje niži od predpandemijskih godina. Naime, 2020. je procijepljenost iznosila 93,7 post, a 2019. 94,4 posto.

Kaić naglašava kako su velike razlike među županijama dodatno zabrinjavajuće, pa je tako u Dubrovačko-neretvanskoj županiji primarnu dozu DTP cjepiva primilo 79 posto djece a drugu svega 42 posto, što predstavlja realnu prijetnju zdravlju djece.

Veliki utjecaj netočnih informacija

“Pad procijepljenosti povećava rizik za epidemijsko javljanje bolesti koje su u potpunosti suzbijene cijepljenjem, a što je veći broj oboljelih, veća je vjerojatnost teških oblika bolesti, uključujući i smrtne ishode ili trajne posljedice kod pojedinaca”, upozorava Kaić.

Glavni uzrok smanjenja procijepljenosti su dezinformacije koje se šire među roditeljima, objašnjava Kaić. Kaže kako roditelji često ne vide korist od cijepljenja i boje se da nuspojave nadmašuju koristi za dijete.

“Nažalost, veliki broj roditelja dobiva netočne informacije iz nepouzdanih izvora, najčešće putem društvenih mreža, što dovodi do pada povjerenja u cjepiva. Tek manji dio djece ima kontraindikacije za cijepljenje, a većina je necijepljena iz drugih razloga, među koje spada odbijanje cijepljenja”, navodi.

Izvješće HZJZ-a također pokazuje da su cijepljenja u školskoj dobi na visokoj razini, što značajno doprinosi održavanju kolektivnog imuniteta.

Primjerice, docjepljivanje protiv difterije i tetanusa (DTP) u osmom razredu osnovne škole iznosi 92 posto, blago više nego prethodne godine, pa ta razina procijepljenosti osigurava da djeca koja su propustila primarna cijepljenja u predškolskoj dobi ipak postignu određenu razinu zaštite kasnije. Najniži obuhvati u primarnom cijepljenju i docjepljivanju bilježe se u u Dubrovačko-neretvanskoj županiji, uz Primorsko-goransku i Splitsko-dalmatinsku županiju.

Najbolja situacija je u Virovitičko-podravskoj županiji gdje je cijepljeno skoro 98 i pol posto djece. Slijede ju Osječko-baranjska i Ličko-senjska županija s gotovo 97 posto cijepljenih.

MPR: Najmanje cijepljenih u dvije dalmatinske županije

Razina procijepljenosti protiv ospica, rubeole i zaušnjaka (MPR), iznosi 90,1 posto, što je blagi porast u odnosu na prethodnu godinu kada je cijepljeno 89,9 posto djece. Iako su postignuti određeni pomaci, ovaj postotak je još uvijek niži u usporedbi s pretpandemijskom 2019. godinom, kada je obuhvat iznosio 93 posto. I tu je najmanje cijepljenih je u Splitsko-dalmatinskoj (77,6 posto) i Dubrovačko-neretvanskoj županiji (79,6 posto). Devet županija ipak bilježi blagi porast pri prvom cijepljenju tim cjepivom.

Kaić ističe potrebu aktivnog pozivanja djece na cijepljenje i pružanjem točnih informacija roditeljima. “Roditelji najviše vjeruju izabranom liječniku, ali zdravstveni radnici često nemaju dovoljno vremena za razgovor s njima. To dodatno otežava situaciju,“ upozorava. “Kako bi se poboljšala procijepljenost, potrebno je uložiti dodatne napore u edukaciju roditelja i zdravstvenih radnika, kao i povećati dostupnost pouzdanih izvora informacija.“

Prema izvješću, cijepljenje protiv hepatitisa B u dojenačkoj dobi također bilježi porast te je cijepljeno 92 posto, što je više u usporedbi s 2022. i 2021. godinom. Situacija je najbolja u Virovitičko-podravskoj županija koja broji 98 posto cijepljene djece. Dubrovačko-neretvanska županija broji tek oko 75 posto procijepljene djece protiv hepatitisa B.

HPV: Cijepi se 50 posto učenika

Cijepljenje protiv pneumokokne bolesti u dojenačkoj dobi, uvedeno 2019. godine, bilježi procijepljenost od 92,3 posto za prvo cijepljenje i 90,3 posto za revakcinaciju u drugoj godini života. I ovdje se primjećuju velike razlike među županijama, pri čemu je najniži obuhvat zabilježen u Požeško-slavonskoj s nešto više od 73,3 posto, odnosno 82,4 procijepljenosti, a najviši u Virovitičko-podravskoj županiji s gotovo 98 posto cijepljene djece.

Kada je u pitanju cijepljenje protiv HPV-a, obuhvat među mladima i dalje je relativno nizak. Cijepljenje je prvenstveno dostupno učenicima osmih razreda osnovnih škola, gdje obuhvat iznosi oko 50 posto. Iako postoji mogućnost cijepljenja i mlađe i starije djece te adolescenata i mladih odraslih, postotak cijepljenih u tim dobnim skupinama je znatno niži.

“Nažalost, postoje predrasude prema HPV cjepivu, posebno među odraslima”, napominje Kaić. “To se vidi u činjenici da cjepivo nema isti tretman kao druga cjepiva koja se provode u školskoj dobi, iako nema razloga da bude drugačije tretirano. Trebalo bi ga poticati na sve načine jer ovo cjepivo sprečava određene vrste raka”.

Ističe da je od ključne važnosti povjerenje roditelja u zdravstvene institucije i liječnike, te da svi zainteresirani dodatne informacije trebaju potražiti iz pouzdanih izvorim poput Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo, Europske agencije za lijekove ili Svjetske zdravstvene organizacije. “Samo uz visoku razinu kolektivne zaštite možemo spriječiti povratak bolesti koje su do sada bile pod kontrolom,“ poručio je.