'Završetak praznika i povratak u školu može biti izazovan sam po sebi, a posebno na kraju ovih praznika. Traumatski događaji poput zločina koji se dogodio neposredno pred početak praznika utječu na širok krug djece i odraslih koji dijele iskustvo škole, na učenike, njihove roditelje i djelatnike škola', istaknuli su iz Zagrebačkog psihološkog društva (ZPD).

'Kod djece se može javiti otpor prema povratku u školu, strah da će im se u školi nešto dogoditi, zabrinutost oko sigurnosti u školi ili preokupiranost mislima o događaju. Kod odraslih se također može javiti izražena zabrinutost da bi se nešto loše moglo dogoditi, anksioznost tijekom školskog dana i potreba da se izbjegne povratak u školu ili pojačan oprez', dodali su te objavili nekoliko ključnih smjernica kako pomoći sebi i djeci.

Važno je sjetiti se da se zločini poput ovog događaju rijetko i da vjerojatnost da se dogode nije veća u školi u odnosu na druga mjesta korisno je podsjetiti i djecu i odrasle na koje se načine već nastoji omogućiti da su svi u školi sigurni traumatski događaji često smanje naše kapacitete da se nosimo s izazovima i izvršavamo svoje zadatke - važno je na početku polugodišta osigurati nježnost jednih prema drugima te smanjiti zahtjeve (npr. izbjegavati provjere znanja) na početku polugodišta potrebno je usmjeriti se na povezujuće aktivnosti koje potiču brigu jednih za druge i zajedništvo, piše Dnevnik.hr.

Ako dijete pokazuje otpor prema odlasku u školu, potrebno je prvo pokazati razumijevanje za njegove osjećaje te normalizirati strah i zabrinutost, ističu psiholozi i objašnjavaju: 'Važno je s ovim korakom ne žuriti, već stvarno pokazati djetetu da ga čujemo i razumijemo. Nakon toga potrebno je djetetu postaviti granicu da je odlazak u školu obaveza i da ne može izabrati ostati kod kuće.'

Važno je ohrabriti suočavanje i podsjetiti da izbjegavanje odlaska u školu ne pomaže u tome da se lakše nosimo sa strahom, već otežava jer se strah samo povećava ono što se može izabrati su različiti načini kako se odlazak u školu djetetu može olakšati: s kim u školi može razgovarati kada mu je teško, koje načine samoumirivanja može koristiti, što želi raditi nakon nastave i drugo - na ovaj način podsjećamo dijete na ono što može kontrolirati i o čemu može odlučivati.

Može se dogoditi da su strah i zabrinutost kod djece ili odraslih intenzivni i da je potrebna stručna pomoć te se za dobivanje dodatnih smjernica može konzultirati stručne suradnike - ako to nije moguće ili nije dovoljno, djelatnici škole mogu dati informacije roditeljima kome se mogu javiti.

'Unutar radnih kolektiva u školi važno je ohrabrivati suradnju, podsjetiti na sve ono što se već napravilo dobro i koji kapaciteti već postoje za nositi se s teškim situacijama, normalizirati da je teško vratiti se u radnu rutinu i da je u redu tome prilagoditi očekivanja te usporiti', naglašavaju psiholozi i napominju da je za oporavak svih uključenih sada jako važno što će i na koji način napraviti oni koji su na vodećim pozicijama u državi.

Sigurnosne mjere u školama su važne, no samo postrožavanje mjera bez primjerene podrške može dodatno povećati anksioznost i doživljaj da svijet nije sigurno mjesto škole trebaju biti mjesta prilagođena djeci i postati mjesta u kojima djeca imaju s kim razgovarati kada se dogodi nešto strašno, u kojima mogu bolje razumjeti svoje emocije i doživljaje te učiti kako si pomoći.

Mentalno zdravlje djece i odraslih mora postati prioritet i to je jedina dugoročno 'isplativa' promjena, naglasili su iz Zagrebačkog psihološkog društva.