- Poskupjelo je ono što najviše ljudima treba - šećer, sol, brašno te svakodnevne potrepštine. Plaće i penzije ostale su iste. Mislim da jako puno ljudi zbog toga oskudijeva u svakodnevnom životu, kaže jedan građanin iz Osijeka za HRT.

- Svaki put isto kupujem, ali vidim da je cijena otišla. Kupiš par stvari pa platiš 80, 100 kuna. Sir, mlijeko, mliječni proizvodi, kruh, kaže Zlata iz Zagreba.

- Meni to ništa ne znači, kupim manje i dobro, kupim benzin uvijek za 200, komentira Bogdanka iz Zagreba.

- Sve što svakodnevno treba, to je jako poskupjelo. Od jaja, mlijeka, kruha, brašna, svega, kaže jedna građanka iz Osijeka.

I imaju pravo. Prema podacima GfK-Centra za istraživanje tržišta, u odnosu na lanjski studeni najviše su poskupjeli voćni sokovi, suncokretovo ulje, maslac, delikatesna riba, brašno. 

- Kada uđemo malo dublje u kategorije i kada razmislimo koje kategorije kupuju ljudi s najnižim primanjima, onda vidimo da je za njih inflacija itekako zastrašujuća, posebno u studenom, a prvi podaci za prosinac pokazuju da je on donio još veći porast cijena u odnosu na prosinac prošle godine i u odnosu na studeni, kaže Mladen Kozić iz GfK-Centra za istraživanje tržišta.

Cijene hrane rasle su brže i od plaća. Za isti iznos danas se može kupiti manje nego lani. Trgovci kažu da svoje marže nisu povećavali, kod nekih pakiranja one su i manje.  

- Teško je izdvojiti dobavljača koji nama nije povisio ulazne cijene. Prije bih se mogao sjetiti nekoga tko nije povisio cijene nego onih koji nisu. Naravno, oni su pritisnuti višim cijenama sirovina, manjkom robe iz Kine, većim cijenama plina, struje, vode, kaže direktor trgovačkog lanca Dragan Munjiza.

Inflaciju osjeti većina građana. Njih čak 750 tisuća ima mjesečna primanja manja od 6000 kuna. A za dostojanstven život, prema izračunu sindikata, potrebno nam je 10 i pol tisuća. Za hranu izdvajamo mnogo više od europskih sugrađana.

- Ako mi znamo da je, recimo, u razvijenijim europskim zemljama taj trošak hrane negdje oko 10, pa i ispod 10 %, a mi smo gotovo na 28 %, jasno je da to poskupljenje hrane najviše udara na one koji si to i najteže mogu priuštiti, kaže Krešimir Sever iz Nezavisnih hrvatskih sindikata.

Maloprodajne cijene približile su se prosječnima u Uniji. Domaćom proizvodnjom koja je nedostatna ne možemo konkurirati. Uz to smo i energetski ovisni, pa svaki šok sa svjetskih tržišta brzo utječe na stanje u našem novčaniku.