Sirarstvo na Pagu, sinonim za ovaj otok već stoljećima, doživljava izazove s modernizacijom i orijentacijom prema turizmu. Potražnja za paškim sirom raste, ali tradicionalno sirarstvo gubi na atraktivnosti dok su mlade generacije sve manje zainteresirane za ovaj posao i okreću se lakšim izvorima zarade, piše Novi list.

Sirana Gligora iz Kolana, jedna od najvećih na otoku, suočava se s tim izazovom te je počela osiguravati vlastito stado od 200 ovaca radi stabilnosti proizvodnje sira. Direktor Sirane Gligora Šime Gligora otkrio je s kojim se izazovima bore u mljekarskoj industriji i koji su im planovi za dodatni razvoj sirarstva na otoku Pagu.

Gligora objašnjava da su se upravo zbog manjka zainteresiranosti mladih morali okrenuti stranoj radnoj snazi, koja je, kako kaže, spremna na fizički teške poslove, ne samo u proizvodnji već i mužnji i čuvanju ovaca. Obitelj Gligora planira i skoro proširenje kapaciteta podruma za dozrijevanje u Novalji.

‘Ovce nam imaju nepalska imena’

Čobane za svojih 200 ovaca pronašli su u Nepalu. Radnici su to koji se, kako kaže Gligora, ne srame teškog rada sa životinjama.

“Nakon prvotnog sukoba civilizacija i kulturološkog šoka, oni sada već svaku ovcu poznaju. Znaju koja je temperamentna, koja sramežljiva. Mnoge već imaju i nepalska imena! Odlika je to njihove mirnodopske kulture i marljivosti”, kaže Gligora.

“Dosad smo proizvodnju bazirali na otkupu mlijeka, a budući da je iz godine u godinu na otoku sve manje kooperanata, nismo imali druge opcije do osigurati vlastito stado. No, unatoč tome naš je dugoročni plan veličinu stada dignuti na oko tisuću ovaca. Ambiciozni smo i ne bojimo se ući u nove izazove. Posao je to koji zahtijeva puno rada, jer ovce ne znaju za petak i svetak. Kako starijima dani prolaze, mladi sve češće ne žele nastaviti njihovu tradiciju. Od jednog smo našeg kooperanta tako kupili stado, u najam uzeli štalu i zemlju”, objasnio je Gligora za Novi list.

“Mi ga otkupljujemo za oko tri eura po litri, što znači da se od uzgoja ovaca može živjeti, no mladima je lakše okrenuti se alternativama, najčešće turizmu, što znači da naša tradicija polako, ali sigurno odumire. U prvom dijelu godine traje proizvodnja sira, koji se potom na ljeto prodaje, tako da vremena za predahnuti zapravo i nema. Ja sam kao dijete odrastao na betonu Bulevara, no kada se obitelj vratila na otok okrenuli smo se tradiciji uzgoja ovaca i proizvodnje sira. Takvog načina razmišljanja među mladima, nažalost, više nema”, rekao je Gligora.

Unatoč negativnim efektima otoku treba turizam, kaže Gligora, jer on daje priliku za prodaju sira.

“S ovcama se radi svakoga dana, ujutro i navečer. Naročito je to teško malim proizvođačima, koji su vezani za staje. Nemate pravo niti razboljeti se, ni petka ni svetka i sve to s mirisom gnoja! Naše kooperante, uz uvjet da se proizvodnjom i uzgojem ovaca bave cijele godine, nagrađujemo i potičemo dobrim otkupnim cijenama”, naglašava Gligora.

U narednim godinama Sirana Gligora namjerava ući u projekt proširenja kapaciteta podruma za zrenje sira.

“U Novalji ćemo širiti skladište, pakirnicu i zrionicu, za koje smo dobili građevinsku dozvolu. Čekamo natječaj da se prijavimo na europske fondove. Proizvodni su nam kapaciteti dovoljni, ali potrebe za rezanjem, pakiranjem i vakuumiranjem sira zahtijevaju bolju logistiku”, pojasnio je direktor Gligora za Novi list.