Bliži se kraj druge školske godine u pandemiji s nikad više izazova za nastavničku struku, učenike i roditelje. Koje su dobre i loše strane online podučavanja? Hoće li biti rupa u znanju? Što očekuju u regulativama rada od kuće? Kakav je položaj učitelja?

Neki su zbog svojih metoda bili javno kritizirani. Svoja iskustva i razmišljanja podijelile su dvije iskusne stručnjakinje za odgoj i obrazovanje, Nikolina Matovina Hajduk i Tamara Šoić, piše N1.

Pandemijska školska godina

Komentirajući već drugu po redu izazovnu i drugačiju školsku godinu učiteljica razredne nastave iz Zagreba Nikolina Matovina Hajduk je rekla:

“Imala sam sreću u ovoj školskoj godini što razredna nastava nije išla online pa je bilo bolje jer dijete može naučiti kvalitetno samo uživo i u školi. S razrednom nastavom to može jedino kvalitetno izgledati online ako roditelj sjedi kraj djeteta jer učenici prvog i durgog razreda osnovne škole nisu dovoljno pismeni ni dovoljno dobri čitači da bilo koji zadatak samostalnoo odrade, u mom razredu ih ima možda dvoje.”

“Mi smo u boljoj poziciji”, kazala je srednjoškolska nastavnica Tamara Šoić i dodala: “Naši su učenici samostalniji. Ovogodišnji i prošologodišnji maturanti su generacije kojima je nepovratno oduzet dio školovanja i sazrijevanja. Moji maturanti nisu imali, niti će imati, maturalnu zabavu i putovanje, sve one stvari koje su dosad nama bile uobičajene i normalne. Zaista mislim da će trebati sjesti i vidjeti kakve će sve posljedice uslijediti jer ovo ne može tek tako proći da ta djeca ostanu neokrznuta. Možemo se nadati samo najboljem, ali već sad vidim da motivacija nije kakva je bila. Znam kako se maturanti ponašaju u ovo doba godine inače, toga sad nema, apatični su, bezvoljni, ima neuobičajenih ispada agresije. Ne u smislu opasnosti, nego čudne oblike ponašanja na koje nisam navikla. A nemamo psihološku pomoć izvana za te učenike, iz ministarstva nismo dobili timove, bilo što, da se djeci izađe u susret.”

Matovina Hajduk ističe da odgojno-obrazovni proces osim nastave podrazumijeva kina, kazališta, jednodnevne izlete itd, što je sad izostalo.

“U učionicama smo, gdje i jedu, to je nenormalna sredina u kojoj virtualno postaje sve više normalno. Mislim da je u neskladu što smo se s jedne strane navikli na to virtualno i ne razmišljamo o terenima, kazalištima, posjetama stručnjaka, a sukladno tome ne ide pomoć od resornog ministarstva u smislu – mislim da tamo nitko nema u svijesti to da virtualno postaje normalno, a da je virtualno u suprotnosti s onim kako se nastavni proces radi. Šokiralo me prošli tjedan kad su me djeca pitala hoćemo li ikad izaći iz škole, “znam da je moj stariji brat nekad išao”. I to nije normalna situacija. Današnji prvašići izgubit će dobar dio životne škole jer nije škola samo učenje iz knjiga. Postoje okvirne vještine do koje djecu dovedemo. Učiti kako učiti, raditi u timu, biti prilagodljiv, naučiti misliti, motivirati se i ostvariti cilj, to su neke od vještina, to ne možemo kroz online nastavu”, rekla je.

Slažu se da su rupe u znanju najmanje bitna stvar u ovoj situaciji.

“To je najmanji problem. Veći je problem recimo u strukovnim školama gdje su djeca zakinuta za praksu. Znanje se može nadoknaditi, ali praksu više nitko ne može nadoknaditi i to me najviše brine. Nismo puno ni zaostali u sadržajima, bez obzira koliko nam online nastava bila antipatična”, kaže Šoić.

Varanje na online nastavi i “slučaj ručnik”

Nastavnike su na online nastavi dočekali brojni izazovi, pogotovo oni kako spriječiti prepisivanje i “varanje” pod online testovima ili ispitivanju. To je posebno došlo do izražaja nakon što je nedavno jedna nastavnica zamolila učenike tijekom ispitivanja preko Zooma da prekriju glavu ručnicima, misleći da će ih tako spriječiti u prepisivanju. Njezin je postupak naišao na oštru osudu dijela javnosti, a u medije su procurili i njezini podaci pa je vrijeđanje na društvenim mrežama dobilo dodatnu težinu.

Premda se s takvom metodom ne slažu, i Šoić i Matovina Hajduk osuđuju medijski linč.

Cijeli članak pročitajte ovdje.