Orlić je rekao da potresi poput današnjih, magnitude od 3 ili 4 stupnja, nisu neuobičajeni, piše N1.

“Kao što znate, maksimalna magnituda je bila 5,5 i nakon toga naknadni udari. Dakle, to je nešto što se i prije opažalo. Bilo je puno jačih potresa, posebno u južnom Jardranu gdje su magnitude išle i do 7”, kazao je.

Orlić je rekao da su magnitude poput ovih danas premale za razvoj tsunamija:

“Čim magnituda padne ispod 6, nije vjerojatno da bi se desio tsunami. Ima izuzetnih slučajeva da se dogodi odron, pa nastane tsunami, ali to je izuzetno rijetko.”

“Mira Pasarić i ja smo s kolegama iz Italije radili katalog o tsunamiju koji je obuhvatio 500-tinjak godina, i  mi smo tada našli 27 tsunamija koji su se dogodili u Jadranu tijekom tih 500 godina”, kazao je.

Kad bi s hrvatske strane i došlo do tsunamija, objasnio je da bi hrvatska obala bila u puno boljoj situaciji od talijanske:

“Amplifikacija vala je veća ako je obala blago položena.”

“Najjači tsunami koji imamo u katalogu, bio je 1627. godine, zahvatio je poluotok Gargano na talijanskoj strani i visina vala je bila desetak metara”, kazao je, a zatim naveo i što su otkrilli koji je bio rekord sa suprotne strane:

“Jedan od većih tsunamija s naše strane bio je iz vremena dubrovačkog potresa 1667. Tada je visina vala bila šest metara.”

“Otoci štite od valova, dolazi do refleksije i lomova tih valova”, naveo je još jedan razlog zašto je ova strana obale bolje zaštićena.

“Za zadnjih 100 godina imamo zapise o tsunamiju. Najjači je bio vezan za onaj crnogorski potres, onaj čuveni iz 1979. godine. Tada je visina vala bila oko pola metra, iako ima naznaka da je na nekim mjestima bio puno jači, dapače, da je nekoliko ljudi i poginulo”, objasnio je Orlić.