Tribina je održana u srijedu u osječkom HNK-u u povodu Dana sjećanja na žrtvu Vukovara.

Ovo je priča o braniteljima iz Osječko-baranjske županije, iz Osijeka, Đakova, Našica i drugih mjesta koji su se na poziv vukovarskog Kriznog stožera prijavili i dragovoljno otišli braniti Vukovar, rekao je predsjednik županijskog Hrvatsko društvo  logoraša srpskih koncentracijskih logora Damir Buljević. Napominje kako je to prilika prisjetiti se tih ljudi i njihovog herojstva.

Upravo oni koji su dragovoljno krenuli u stvaranje slobodne i suverene Hrvatske moraju uvijek govoriti o tim vremenima kako se ne bi dogodio zaborav, istaknuo je.

"Zato mi je posebno drago što su na tribini i učenici osnovnih škola koji su došli u pratnji svojih nastavnika povijesti. Njima želimo prenijeti istinu o Domovinskom ratu, obrani Vukovara i herojstvu hrvatskih branitelja, koje se nikada ne smiju zaboraviti", poručio je Buljević.

Najvažnije je da mladi naraštaj zna što se 1991. događalo u Vukovaru i Hrvatskoj, naglasio je.

Josip Brkić, pripadnik dragovoljačke postrojbe iz Đakova prisjetio se kako je tog ljeta 1991. tek završio srednju školu i zbog mladosti ga nije htjela primiti ni jedna postrojba hrvatskih branitelja.

"Iskoristio sam priliku i zajedno s još 45 osoba iz Đakova odazvao se pozivu za pomoć Vukovaru koji je bio upućen s Radio Đakova", kazao je Brkić, istaknuvši da je 46 branitelja iz Đakova i 60 iz Našica zajedno autobusima prvo došlo do Bogdanovaca, a onda kukuruznim putem do Vukovara.

"Bilo je svakako, ali kroz protekle godine pokušavam potisnuti one loše stvari, a zapamtiti samo lijepa sjećanja na to razdoblje", rekao je Brkić.

Istaknuo je kako su se borili do 20. studenoga 1991. kada su bili posljednja skupina vukovarskih branitelja koja se predala u staroj obućari u Borovu Naselju.

Stipo Mlinarić, pripadnik Turbo voda s 18 branitelja koji su se borili na Trpinjskoj cesti pod zapovjedništvom Blage Zadre, prisjetio se kako su uz njega bili branitelji u dobi od 18 do 25 godina.

Kada vidim ove mlade drago mi je, jer smo mi tada bili nešto stariji od njih; i ako smo mi mogli tada stati pred čelične grdosije, oni danas mogu mijenjati što god hoće, a ne da napuste ovu prelijepu državu za koju je proliveno toliko krvi, dodao je. Zaključio je da mladi ljudi danas stvari mogu mijenjati kroz civilne udruge ili političke stranke radi sebe i budućih generacija, kako bi im bilo bolje.