Za RTL Danas Duško Jaramaz se prisjetio Miše izvan pozornice, njihove mladosti i zajedničkih druženja
Preminuo je Mate Mišo Kovač, jedan od najvećih i najprepoznatljivijih hrvatskih pjevača, čija je karijera trajala više od šest desetljeća. I u poznoj dobi ostao je glazbeno aktivan, snimao nove pjesme i zadržao snažnu povezanost s publikom koja ga je pratila generacijama.
Posebno mjesto u njegovu životu imao je Šibenik, grad u kojem je rođen i iz kojeg je krenuo njegov glazbeni put. U istoj ulici rođeni su i Arsen Dedić, Vice Vukov, Ivo Pattiera te Dušan Šarac, autor brojnih Mišinih hitova. Ondje je rođen i Duško Jaramaz, nekadašnji pjevač i Mišin dugogodišnji prijatelj.
Za RTL Danas Duško Jaramaz se prisjetio Miše kakvog publika nije uvijek mogla vidjeti, odnosno čovjeka izvan pozornice, njihove mladosti, zajedničkih druženja i posebnog odnosa koji je Kovač imao s publikom.
Po čemu ćeš pamtiti Mišu?
Mišo se može pamtiti po njegovoj jednostavnosti. Onaj tko ga je znao, znao je da je bio jednostavan, što bi se reklo, prizeman. Nije to bio onaj Mišo s bine, nego naš Mišo iz Varoša.
Mišu sam upoznao tek kad sam se počeo baviti pjesmom jer smo obojica izašli iz Novkovićeva jata, Mišo naravno prije mene. Tada smo se počeli intenzivnije družiti. Osamdesetih godina, kada sam radio na organizaciji zabavnog života bivše Šibenke, Mišo je svoje turneje počinjao i završavao na ovom terenu s četiri ili pet nastupa. Ovo je dvorište u kojem smo ljeti znali sjediti, kartati i stvarno biti potpuno opušteni.
Mišo je bio jedan jedini i jedinstven. Nažalost, od trojice velikih najveći je otišao i sada je na Šibeniku da se te čuvene trojke sjeća i da im oda počast na drukčiji način, jer su to sva trojica zaslužila, a Mišo možda i najviše zbog svoje nevjerojatne produktivnosti.
Kod Miše postoji jedna stvar, kupiti kartu za koncert i slušati, to zna svatko. Ali doći na koncert, popeti se na binu, dobiti honorar i slušati kako masa pjeva tvoje pjesme, to je mogao samo Mišo i nitko više. Sada smo ostali bez toga i ostalo nam je još puno, puno godina po kojima ćemo se sjećati svih njegovih pjesama jer je i u dobru i u zlu, i u veselju i u tuzi, Mišo bio prisutan. Sada će, nažalost, biti prisutan samo kroz pjesme.
Teško je izabrati jednu pjesmu koja ti je najdraža. Ako bi morao jednu, koja bi to bila?
Recimo, "Poljubi zemlju" je krasna pjesma, "Još i danas teku suze jedne žene" također. Sada bih mogao nabrajati još njih 150, ali to mi je prvo palo na pamet. Svaka njegova pjesma je dobra, ali stvar je interpretacije. Da je iste te pjesme pjevao netko drugi, od njih možda ne bi bilo ništa.
