Tada bi, naime, na snagu trebao stupiti izmijenjeni Zakon o obveznim odnosima koji će dodatno postrožiti mogućnost ostvarivanja prava na povrat novca ili zamjenskog uređaja, u slučaju kupnje proizvoda s nedostatkom, i to zahvaljujući Direktivi o određenim aspektima ugovora o kupoprodaji robe, a koju smo, prema europskim pravilima, u nacionalno zakonodavstvo dužni implementirati početkom sljedeće godine.

Prema novim pravilima, zahvaljujući kojima će značajno biti izmijenjen članak 410. postojećeg Zakona o obveznim odnosima, potrošači u slučajevima prijave nedostatka na kupljenoj robi neće više moći birati između popravka i zamjene artikla, kao što je to trenutačno moguće, već će trgovac automatizmom pokvareni uređaj slati na servis, a zamjena će biti moguća tek u slučaju ako uređaj nije moguće popraviti, piše Jutarnji.hr. 

Također, oni rijetki trgovci koji su dosad svojevoljno potrošačima prilikom prijave nedostatka odobravali povrat novca, to od 2022. neće više moći činiti, jer će uređaj biti prisiljeni prvo poslati na servis, a potom potrošaču ponuditi i zamjenski artikl.

Nepovoljnost

Domaći potrošači to će definitivno dočekati kao nepovoljnost, posebno s obzirom na činjenicu da su pravo na povrat novca, a nerijetko i dobivanje zamjenskog uređaja u slučaju kupnje robe s materijalnim nedostatkom, i dosad ostvarivali praktično isključivo zbog dobre volje trgovca, jer je postojeći zakon bio prilično rigorozan prema takvim situacijama.

Osim toga, mnogi potrošači nisu ni upoznati s činjenicom da prilikom prijave materijalnog nedostatka imaju pravo birati između zamjenskog uređaja ili popravka robe, a što trgovci onda nerijetko koriste jer je mnogima od njih popravak pokvarenog uređaja lakši, jednostavniji i jeftiniji od izdavanja zamjenskog, a kamoli odobravanja povrata novca.

Trenutačno, naime, zakonodavac propisuje da kupac u slučaju materijalnog nedostatka ima pravo birati između uklanjanja nedostatka ili zamjene robe, a pravo na povrat novca ostvaruje tek ako trgovac u razumnom roku nije otklonio kvar ili isporučio zamjenski uređaj.

Taj razumni rok pritom u Zakonu nije propisan, no u praksi se računa da on iznosi 45 dana, nakon čega potrošač, ako njegov problem nije bio riješen, odnosno roba mu nije popravljena niti zamijenjena, ima mogućnost tražiti povrat novca.

Kako je za Jutarnji list pojasnila predsjednica Hrvatske udruge za zaštitu potrošača Ana Knežević, ove izmjene posljedica su strategije Europske unije, koja je odabrala promoviranje zelene, cirkularne ekonomije te smanjenje otpada nastaloga kao posljedica čestih bacanja uređaja koji se u slučajevima kvarova radije eliminiraju umjesto da se poprave.

"Načelno taj stav EU da treba smanjiti otpad te trgovce natjerati da minimalno sedam godina čuvaju rezervne dijelove za prodane uređaje, nije loš, dapače, no sigurno je da će ostvarivanje prava na povrat novca, kao i zamjenskog uređaja za korisnike sada biti mnogo teži.

No, mislim da bi to dugoročno ipak moglo imati dobar učinak na proizvođače, jer ih se takvom praksom ipak tjera da rade bolje i kvalitetnije uređaje, koji u sebi neće imati ugrađene greške nakon određenog broja sati korištenja, a što je sada slučaj", rekla je Knežević.

Obveze prodavatelja

Osim izmjena glede prava kupaca u slučaju materijalnih nedostataka, zakonskim izmjenama napokon se uvode i pravila te obveze prodavatelja u slučajevima robe s digitalnim elementima, a u preambuli dokumenta koji je na javnom savjetovanju stoji i kako će se rok u kojem se smatra da je prodana roba imala nedostatak prilikom kupnje sa šest mjeseci produljiti na godinu dana.

Ipak, u samom tekstu zakona ta se odredba nigdje ne navodi pa ostaje vidjeti kako će biti implementirana. Jutarnji list od Ministarstva pravosuđa i uprave tražio je komentar vezano uz najavljene zakonske izmjene, no još ga nisu dobili.