Nemam želja! Možda tek, kad bih se dočepala malo mira, nadolazeći blagdani bili bi savršeni, rekla nam je Jadranka Matković (71). Glumica već dvije godine živi u domu za starije i nemoćne. Sobu dijeli s cimericom, a mašta o jednokrevetnoj sobi.

Nudili su joj jednokrevetni stacionar, ali on stoji 4000 kuna. Prijatelji su joj savjetovali da to prihvati, no glumica kaže da si ga s 3400 kuna mirovine ne može priuštiti. Rado bi to, kaže, uzela da može. Teško je danas i zaraditi tih 600 kuna razlike. Posla kojim bi platila tu razliku u njezinoj branši, kaže, nema.

- Kad se nađeš u takvoj instituciji, ljudi te otpišu, nestao si iz javnog života. Gledam tko od starijih kolega uopće radi. Malo ih je. Bilo bi lijepo ponovno snimati, ali nisam sigurna koliko sam fizički spremna za tempo rada od jutra do mraka. Dugo sam izvan toga - priča Jadranka.

Tijekom karijere ostvarila je više od 120 uloga, a posljednje su bile u serijama "Nad lipom" i "Kud puklo, da puklo". Glumačku karijeru počela je 1969. u seriji "Sumorna jesen", a zapažene uloge imala je u filmovima "Čaruga" i "Bogorodica".

Odigrala je 26 televizijskih i čak 68 filmskih uloga! Životne nevolje dočekala je nespremna. Nakon deložacije je zbog povišenog šećera dobila gangrenu pa joj je prijetila amputacija noge. Od tada hoda sa štapom.

- Bez njega ne idem nikamo jer me ljulja - rekla je.

U bolnici je prije dvije godine završila jer više nije mogla jesti. Živjela je doslovno na vodi. Imala je samo 39 kilograma i liječnica joj nije dopustila da se vrati u hladni i destruktivni prostor u kojemu je tad živjela.

- S obzirom na zdravstveno stanje i moje godine, tražila je da me se prebaci u starački dom. Došla sam bolesna i smjestili su me u stacionar. Rekuperala sam se, udebljala barem pet, šest kila, imam doručak, ručak, večeru... Sve je dobro skuhano, raznoliko, bude dosta zelenja, voća - kaže.

Svaki dan pobjegne iz sobe na kavu. U obližnjem kafiću, priča, bude ljudi s kojima s veseljem popriča, pročita i sve novine. Svako malo posjete je i kolege, ali i prijatelji koji nisu iz svijeta glume. Dani su joj, dodaje, letargični. Puno čita i gleda televiziju, posebice su joj dragi filmovi i serije za koje prije nije imala vremena. U domu je i knjižnica, ali nema još koncentracije za ono pravo čitanje.

- Još se sabirem. Postoji tu i radionica keramike, zbor, vježbanje, pa čak i dramska sekcija. Prije korone bilo je svačega: kompjutorskih tečajeva, učenja stranih jezika, izleta... Pandemija je sve zaustavila, ali aktivnosti se sad vraćaju. Najveću vedrinu u Dom donesu Crveni nosevi. Dolaze nam s veseljem, naprave pravi program u koji se i korisnici uključe - priča.

Hvali sustanare, zaposlenike doma koji se posebice oko blagdanske atmosfere potrude svake godine. Okite bor, slavi se Božić, ali slave se i rođendani. Nedavno je jedna gospođa proslavila 100. rođendan. Za Martinje im je došla folklorna grupa iz Zagorja. Pjevalo se, sviralo, bilo je i kiflica, sokova...

- Ima života, puno se toga događa, ali voljela bih imati svoj prostor i nakon takvih slavlja povući se u mir - završava priču za 24Sata.