Hrvatska je prva država u Europskoj uniji koja uvodi neovisni nadzor postupanja policije na granicama prema migrantima i azilantima, što će, prema prijedlogu europskog Pakta o migracijama i azilu, morati imati sve države. U hrvatskom monitoringu neovisne osobe i organizacije, među kojima su i one specijalizirane za ocjenu medicinskog stanja i pravnog statusa azilanata i migranata, radit će neovisne procjene i tako izravno adresirati kritike koje se znaju čuti od dijela nevladinih udruga o lošem policijskom tretmanu migranata, piše Večernji.hr. 

Krovno tijelo mehanizma, koje daje polugodišnje i godišnje preporuke, sastoji se od europskih agencija, pravobranitelja, UNHCR-a i Međunarodnog centra za migracije (IOM), glase detalji. MUP je s Komisijom ispregovarao pravni okvir kroz koji će se monitoring provoditi, a dalje je sve u rukama koordinacijskog i savjetodavnog odbora, dok policijski angažman u potpunosti tu prestaje – MUP je stranka koju se nadzire. Hrvatska je jedina država članica koja je od 2007. imala takav mehanizam, i to na inzistiranje Nizozemske. Provodio se s Nizozemcima i UNHCR-om, da bi se u jednom trenu umjesto Nizozemske uključio Hrvatski pravni centar, i trajao je, uz manje prekide, do 2019. Financirao ga je UNHCR. U trenu kad je Europska komisija odobrila Hrvatskoj sredstva za taj mehanizam u okviru hitne pomoći za granicu, Hrvatska je taj novac – u dogovoru s EK – namijenila za potrebe granice, policijskih službenika, obroka, prekovremenih sati. To nije dobro prošlo kod dijela nevladinih udruga koje su izrazile želju sudjelovati u mehanizmu.

Uključile se i akademije

Kako je u prijedlogu novog europskog Pakta o migracijama i azilu, o kojem se još raspravlja, predloženo da sve članice EU uspostave nezavisan mehanizam nadzora koji bi monitorirao postupanje prema migrantima i izbjeglicama na vanjskim granicama Unije, u Hrvatska se provodi pilot-projekt jer je prva sama osmislila mehanizam. U rujnu 2020. predstavljen je nacrt pakta te je Hrvatska odmah krenula u pregovore s Komisijom koji su trajali do početka lipnja kad je i formalno potpisan sporazum o uspostavi mehanizma nadzora. U tom je Hrvatska, točnije MUP, bio sam, i financijski i bez savjeta ili iskustava drugih članica. Za usporedbu, da je Komisija dala nekoj konzultantskoj kući da se pozabavi tim problemom, cijena bi iznosila dva do tri milijuna eura.

U mehanizam je uključena Akademija pravnih znanosti, Akademija medicinskih znanosti, Hrvatski Crveni križ, profesorica s Pravnog fakulteta u Zagrebu koja se bavi zakonodavstvom EU u području azila i migracija te udruga bliska islamskoj zajednici Centar za kontrolu dijaloga, doznajemo. Sporazum predviđa uspostavu koordinacijskog odbora na čijem je čelu profesor Davor Derenčinović koji je izabran za novog suca pri Europskom sudu za ljudska prava i taj odbor definira u kojem ritmu će se provoditi aktivnosti. Svi ovi ranije nabrojeni, osim što imenuju člana koordinacijskog odbora, morali su imenovati i po dva predstavnika koji će biti provoditelji aktivnosti na terenu. Oni, kad to slučaj zahtjeva, dolaze u policijsku postaju, na granični prijelaz, u prihvatni centar ili u centar za zadržavanje migranata i ispituju postupa li se prema tim ljudima onako kako je propisano nacionalnim i europskim propisima, ali i međunarodnim konvencijama.

Htjeli smo i forenzičare U odabiru agencija i organizacija vodilo se računa da na teren izlaze kredibilni stručnjaci za medicinu, za pravne aspekte vezane uz azil i migracije, kao i oni koji imaju iskustva s kriznim situacijama te poznaju i pripadaju vjerskom i kulturnom krugu iz kojeg dolazi najviše migranata. Temeljem godišnjeg sporazuma, oni imaju pravo na pravo 20 opservacija na granici, a imaju i mogućnost najavljenog posjeta zelenoj granici. Provoditelji aktivnosti moraju na temelju svakog posjeta sastaviti izvješće, a koordinacijski odbor na temelju tih izvješća i dodatnih sastanaka s provoditeljima aktivnosti sastavlja polugodišnje i godišnje izvješće, koje će biti objavljeno na okruglim stolovima i tribinama.

Dio mehanizma je i savjetodavni odbor, ali on nije dio sporazuma potpisan s udrugama i organizacijama, i njegove preporuke nisu obvezujuće. U njega su pak uključene europske agencije: Frontex, Europski potporni ured za azil koji bi uskoro trebao prerasti u Agenciju za azil te Agencija za temeljna prava EU. Uz njih, tu su IOM, UNHCR, pravobraniteljica za djecu, za ravnopravnost spolova, dok se još očekuje odgovor od pučke pravobraniteljice. Savjetodavnim odborom će se predsjedati po rotirajućem ključu, a na početku će koordinaciju provoditi Komisija. Njegova uloga je da dobiva informacije od koordinacijskog odbora o provedbi i da slijedom toga daje svoje prijedloge kako se taj mehanizam može unaprijediti. S Komisijom se godinu dana kalibriralo kako će izgledati hrvatski mehanizam, što sa zanimanjem prate druge članice kojima taj posao tek predstoji. Kako nam kažu iz EK, došlo se do točke kad više nije bilo zamjerki na hrvatski prijedlog – potvrdili su da su odabrane kredibilne organizacije koje mogu na terenu odraditi neovisan i stručan posao. Ipak, jedan su prijedlog odbili – Hrvatska je htjela uključiti i forenzičare koji bi, primjerice, mogli utvrditi okolnosti stradavanja migranata, poput utapanja, no u Komisiji zasad to nije naišlo na razumijevanje. Što ne znači da neće s vremenom, piše Večernji.hr.