Učenik je bio u skupini koja je zakasnila na sat pa je profesor matematike R. V. vikao uz izraze: “Moron, idiot, budala, seljačina, glupi žandar.” Nakon prijave u razredu je rekao: “Kad kažeš budali da je budala, to nije za njega uvreda. Ravnatelj me zvao jer da sam uvrijedio neke učenike. Ne znate vi što su uvrede, ali vidjet ćete što su uvrede.”

Kad je osam dana kasnije učenik okrenuo pogrešnu stranicu u knjizi, R. V. mu je rekao: “Budalo, ne tu stranicu. Nisam te htio uvrijediti, jer znam da ćeš zvati tatu.” Učenik je stoga prošao psihološki tretman, dijagnosticiran mu je posttraumatski stresni poremećaj. Psiholog je zaključio da pati od akutnog anksioznog poremećaja i preporučio je povećanu podršku u školi. Bila je riječ o dobrom učeniku iz funkcionalne obitelji. To je rezultiralo lošim rezultatom na završnom ispitu iz matematike tako da učenik nije uspio upisati željeni studij, navedeno je u zahtjevu ESLJP-u, piše Večernji. 

Otac se obratio školi, ali i pravobraniteljici za djecu, inspektoratu, policiji i Državnom odvjetništvu. Profesor je školskom psihologu priznao sve osim da ga je nazvao “glupim policajcem”, čudio se što je to samo njega pogodilo te obećao da to neće ponoviti. Učeniku su potom sati matematike bili nelagodni te je psihologu rekao da želi promijeniti školu ili razred ili da profesor više ne predaje njegovu razredu.

Otac je izvijestio i Ministarstvo obrazovanja, koje je slučaj proslijedilo Agenciji za odgoj i obrazovanje. Agencija je razgovarala sa svima i provela anonimnu anketu. Ispalo je da su učenici zadovoljni s R. V., koji je dobio i nagradu ministra za svoj rad. Glavni je prigovor bio da nedovoljno radi s manje uspješnima, a dvoje ih je reklo da bi promijenili učitelja. Agencija je preporučila da škola i otac razgovorom riješe problem. Ravnatelj je nakon sastanka s ocem izvijestio Agenciju i pravobraniteljicu za djecu da je sukob riješen. Ali, u povodu kaznene prijave, neki su učenici rekli da profesor zna koristiti neprimjerene i uvredljive izraze, osobito prema lošijima iz matematike. Jedan je učenik rekao kako su se bojali iskreno ispuniti anketu jer je profesor “poludio” kad su to učinili u ranijoj anketi.

Državno odvjetništvo zaključilo je da učitelj ima nekonvencionalni pristup, a uvrede nisu imale takav intenzitet da bi se mogle tretirati kao psihološko uznemiravanje. Temeljna uloga obrazovnih vlasti je zaštita zdravlja i dobrobiti učenika, osobito ranjivih u adolescenciji. Čak ako je prvotnim uvredama cilj bilo discipliniranje, dvije naknadne predstavljaju verbalno zlostavljanje radi ponižavanja, podcjenjivanja i ismijavanja. A učitelj ima važan utjecaj na dostojanstvo, dobrobit i psihološki razvoj učenika. Iako to nije preraslo u sustavnije uznemiravanje, od učitelja se očekuje da razumije kako takve provokacije mogu duboko utjecati na učenike, posebno na one koji su osjetljivi. I, kako god to bilo blago, nije prihvatljivo u obrazovnom okruženju. Za ESLJP učestalost, ozbiljnost ozljede i namjera nanošenja štete nisu preduvjeti za definiranje nasilja i zlostavljanja u obrazovnom okruženju.

ESLJP je utvrdio i da naše vlasti moraju uspostaviti odgovarajuće mjere kako bi “nedvosmisleno zabranile svako takvo ponašanje prema djeci u svakom trenutku i u svim okolnostima, a time i osigurali nultu toleranciju na svako nasilje ili zlostavljanje u obrazovnim institucijama”.

Osobito je primijećeno nepostojanje školskih politika i postupaka koji se posebno bave problemom ponašanja učitelja. ESLJP prihvaća da, ako i nije bila nužna kaznenopravna reakcija, bila je nužna u obliku nadzora prosvjetne inspekcije, te prethodni pedagoški nadzor putem Agencije. Formalne odluke i mjere za profesora nije bilo. ESLJP je presudio s četiri naspram tri glasa, a kako su suci iz Poljske, Mađarske i Grčke napisali izdvojeno mišljenje (i jer je učenik te 2011. dva mjeseca poslije navršio 18 godina), presudio je i glas naše sutkinje prof. dr. sc. Ksenije Turković, piše Večernji list.