Fran Mihaljević rođen je u Puli 1900. godine. Susjed njegove obitelji bio je glasoviti istarski političar Matko Laginja (1852. – 1930.), koji je Franu bio krsni kum. Kada je Franu bilo sedam godina, obitelj mu se preselila u Trst, u kojem je živjela do kraja Prvoga svjetskog rata, kada je taj grad došao pod vlast Italije. Potom su se odselili iz Istre te je Fran studirao medicinu u Zagrebu i Beču, završivši studij 1926. godine, piše tportal.

Odmah poslije studija zaposlio se u zagrebačkoj Gradskoj kužnoj bolnici, koja je 1926. godine preimenovana u Bolnicu za zarazne bolesti. Njezinu je razvoju znatno pomogao Andrija Štampar (1888. – 1958.), koji je 1920-ih bio na čelu higijenskoga odjela Ministarstva narodnog zdravlja Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca. Tih je godina, primjerice, bolnica nabavila prvi rendgenski uređaj. Ipak, bilo je to vrijeme prije javnog zdravstva te su boravak u bolnici pacijenti plaćali iz svoga džepa. Jedino je najsiromašnijima trošak pokrivala gradska blagajna.

Valja razumjeti da je u to vrijeme infektologija bila u svojim začecima te su se mnoge dijagnostičke metode tek počinjale primjenjivati. Mihaljević je osobitu pozornost obraćao analizi krvne slike pacijenata te je na temelju njezinih promjena procjenjivao daljnji razvoj bolesti. Revno je bilježio podatke o pacijentima, a svoje je nalaze i postupke objavljivao i predstavljao na međunarodnim liječničkim kongresima. Obavio je i prvo dijagnostičko vađenje koštane srži u ovom dijelu Europe. Mnogo je naučio od tadašnjeg primarijusa bolnice Izidora Steinhardta, posebno u vezi s brigom za pacijente. U svojim sjećanjima istaknuo je: „Mi mlađi poveli smo se za njim uvidjevši ne samo važnost njege u zbrinjavanju bolesnika, već baveći se aktivno njezinim unapređenjem.“

Cijeli članak pročitajte ovdje.