Prije izmjena tog zakona kupac je imao tri opcije kad bi se uređaj pokvario. Nakon prijave mogao je dobiti novi uređaj, povrat novca ako uređaja ne bi bilo na zalihama ili zamjenski uređaj dok je njegov na popravku. Sada kupac više ne može birati između novog uređaja ili popravka, a dobiti zamjenski uređaj postalo je gotovo nemoguće, piše Index.

Knežević: Uređaji su loše kvalitete

Iako su Hrvati na dnu EU ljestvice po informiranosti potrošača, udrugama se tijekom prošle godine javilo oko 11.000 građana koji su se žalili na nove izmjene zbog kojih ostaju bez uređaja, ali i novca koji su dali za njega. 

"Primijetili smo da su se uređaji počeli vrlo brzo kvariti. Kupci nam javljaju kako im se događa da odmah pri uključenju shvate da je uređaj neispravan ili se kvar dogodi nakon nekoliko dana korištenja. Sve se jednako kvari, bez obzira na marku i cijenu, što znači da je sve vrlo loše kvalitete", kazala je predsjednica Hrvatske udruge za zaštitu potrošača Ana Knežević. 

Najčešće im se žale na bijelu tehniku koja se koristi u kućanstvima i ostale elektroničke uređaje, poput mobitela i laptopa. Potrošači su, smatraju iz udruge, stjerani u kut jer se roba relativno često kvari zbog lošije kvalitete, a zakon nije na njihovoj strani. 

"Javila nam se žena s troje djece koja je kupila poznatu marku perilice za rublje u iznosu od 1500 eura, a vrlo brzo je prestala raditi. Nije mogla dobiti zamjensku, već je njena poslana na servis. Bez perilice je ostala na 90 dana, a jedina opcija joj je bila kupnja nove jer danas nitko ne može živjeti bez oprane robe tri mjeseca", kaže Knežević i dodaje da nije ispunjena svrha izmjene zakona. 

"Ovim izmjenama uređaji su se trebali popravljati kako bi se smanjio elektronički otpad. Na ovaj način se otpad ne smanjuje, nego se povećava jer ljudi nemaju izbora i najčešće moraju kupiti nove uređaje, a one sa servisa će vjerojatno negdje ostaviti. Potrošači tu imaju dodatni trošak i što smo onda dobili ovim izmjenama zakona?" pita Knežević.

Problem i popravak uređaja 

U zakonu nije naznačen rok u kojem bi neispravan uređaj trebao biti popravljen, već piše da bi to trebao biti razuman rok. Iz udruge su tražili da se taj rok definira i da se uređaje koji se pokvare unutar osam dana od kupnje zamijeni novim proizvodom, a sve drugo da se popravi unutar 30 dana. To resorno ministarstvo nije prihvatilo.

Stoga kupcima savjetuju da kupnju obavljaju glavom, a ne srcem te da se informiraju o pravima i detaljno pročitaju jamstveni list proizvoda koji kupuju. 

"Razumni rok je propisan samim jamstvom, a jamstvo propisuje proizvođač. I hrvatski zastupnik mora od riječi do riječi propisati taj rok koji je napisan u nekakvom primarnom jamstvu. Proizvođači se onda natječu između sebe. Ljudi ne čitaju jamstvo, ali ima proizvoda koji imaju 15 ili 45 dana. 

U zapadnoj Europi građani pročitaju sve dokumente prije kupnje i često biraju proizvode s duljim rokom. Kod nas to nije slučaj jer se radi sve po špranci i uz kriterij cijene neće prevagnuti rok u kojem serviser mora popraviti uređaj", objašnjava predsjednik udruge Potrošač Igor Vujović. 

Pozitivna praksa u europskim zemljama

Zbog sve češćih prijava građana koje potvrđuju sumnje potrošačkih udruga da u Hrvatsku stižu uređaji lošije kvalitete, eurozastupnicu Biljanu Borzan upitali smo kupuju li Hrvati lošije uređaje od drugih članova EU. 

"Zakon iz prošlog mandata kojim smo osigurali da na cijelom EU tržištu svi proizvodi moraju biti iste kvalitete, bez obzira je li riječ o istoku ili zapadu EU, već je stupio na snagu. Netko može ići mimo pravila, ali to je onda slučaj koji treba prijaviti inspekciji", kazala je Borzan. 

Pojedine europske zemlje stale su na stranu potrošača i mjerama ih zaštitile od potencijalnih prevara proizvođača. Austrija je uvela oznaku koja se dodjeljuje za električne uređaje koji dulje traju i lakše se popravljaju, u Francuskoj je zakonom zabranjeno programirano kvarenje, a Šveđani imaju pravo na poreznu olakšicu kada uređaje nose na popravak.