“Dogovorili smo stvari koje tražimo godinama, ali zadnji stvarno ozbiljni dogovor, kako smo shvatili, a oni očito nisu, bio je s premijerom u travnju prošle godine nakon prosvjeda. Dali su nam obećanja izvršenja svih zahtjeva, no dosad se to nije dogodilo za većinu naših zahtjeva”, rekla je Samija Ropar i prokomentirala najavu ministra Vilija Beroša da su robovlasnički ugovori mladih liječnika stvar prošlosti:

“Da, Beroš je jučer za robovlasničke ugovore izjavio da je to stvar prošlosti, ne da neće biti penalizacija nego će biti nagrađivanja. Njegov državni tajnik Dulibić je sve to rekao još u listopadu i obećao da će sve biti riješeno do 15. prosinca. No, mi takvim obećanjima više ne vjerujemo. Mislim da je to zato što su liječnici uređena struka koja radi jako odgovoran posao i nećemo tek tako reći da sutra nećemo više raditi – dragi pacijenti, doviđenja. Zato se trudimo pregovarati i u ovih devet mjeseci odazivali smo se na sve dogovore i radne skupine, ali to ne vodi stvarnom rješavanju obećanja.”

Ropar ističe da sama izolirana povišica ne može riješiti ništa jer i anketa Liječničke komore među mladim liječnicima pokazuje da je plaća tek treća stvar zbog koje liječnici odlaze u inozemstvo. Na prvom i drugom mjestu su organizacija posla i uvjeti rada. “Zašto se to ne rješava, ne znam. Mi nikad ne prigovaramo, već nudimo konstruktivna rješenja. Ako je Ustavni sud još ljetos rekao da su robovlasnički ugovori protuzakoniti i naše ministarstvo to još uvijek ne rješava, jučer čujemo opet obećanja da je to neka povijest, onda stvarno ne znam zašto je to tako”, rekla je Ropar za N1.

Komentirajući zahtjeve liječnika o koeficijentima, istaknula je da u sustavu nedostaje svih zdravstvenih djelatnika, ne samo liječnika. “Neprihvatljivo je ako imamo raspon povećanja od 5 do 30 posto u ponuđenim koeficijentima koji još nisu skroz definirani, da liječnici specijalisti uži specijalisti, neurokirurzi, kardiokirurzi, nudi im se pet posto povećanja plaće. Spominjali smo i inflaciju koja je službeno osam posto, nuditi povećanje koje je ispod trenutne inflacije bilo kome, ispod je svake razine. Liječnici traže 20 posto povećanje koeficijenata, ali mi smo uvijek za dogovor i pregvoore.”

Komunikacija s ministrom postoji, kaže, ali ne bi je nazvala adekvatnom. Naime, smatra da sjedenje u Ministarstvu na silnim sastancima ne mora ničime rezultirati, kao što se i pokazalo da se dogovori ne poštuju. “Nije nam jasno na osnovu čega su sadašnji koeficijenti uopće predloženi”, dodaje.

Već godinama se priča o reformi sustava. Na pitanje je li se u njenoj karijeri ikad itko od ministara ozbiljno uhvatio u koštac sa sustavom, Kopar odgovara:

“Otprilike isto kao i ova komunikacija. O mojoj karijeri, a bliže sam mirovini nego početku radnog odnosa, svi ministri su imali ideje o reformama i one su se medijski prezentirale kao idealna rješenja, ali nijedna reforma nije ozbiljno ni započeta, a kamoli da je dovedena do stadija da daje rezultate i da je iduća administracija preuzme kao model. To je proces koji traje i ne možemo sa svakim novim ministrom imati nove ideje i nove početke.”