Izazovi turističke sezone ’23. sve su vidljiviji, a ovih dana očituju se u otkazima rezervacija za početak ljetne sezone i povratku last minute akcija koje hrvatski turizam nije vidio nekoliko godina.

Smiješi nam se srpanjska rupa, pitanje je što će biti s nastavkom ljeta, upozorava Boris Žgomba, predsjednik Uprave Uniline grupe i član izvršnog odbora Europske udruge turističkih agencija (ECTAA) u razgovoru za Poslovni dnevnik.

Što se događa i jesmo li to mogli očekivati i spriječiti?
Već smo od ranije naglašavali da će ova turistička godina biti sve samo ne idilična kao prethodna godina. Prošle godine svi su gosti dolazili s velikom željom i novcima koji su uštedjeli u koroni, i prihvaćali su sve što tražimo, pristajali su na više cijene.

Euforija ih je u ovoj godini napustila, susreli su se s vlastitim problemima, od inflacije, recesije, nema više državnih poticaja, subvencija na plaće, ima rasta troškova, otplate kredita… na neki način krenuo je normalan život sa svim problemima koje nosi.

U ovom trenutku iza nas je 20-25 posto godine, no visokih 75 posto je ispred nas, i bilo bi dobro da si više ne tepamo da imamo izuzetnu godinu, jer još uvijek imamo puno posla. Imali smo bolju predsezonu u odnosu na prošlu godinu, a i u odnosu na 2019., s tim da nije bilo teško nadmašiti prošlu predsezonu u kojoj su još vrijedila ograničenja za putovanja. Usto, treba imati na umu da predsezona čini još manji udjel u prihodu, kojih 15 posto.

No, kad je u pitanju ulazak u drugu polovicu lipnja i početak srpnja, apsolutno bilježimo slabiji rezultat, slabiju popunjenost i dio otkaza rezervacija, stagnaciju i lošiji ulaz u glavnu sezonu. Radi se o europskim emitivnim tržištima, uključujući i Njemačku, a znamo da europska tržišta čine većinu turističkog prometa u Hrvatskoj.

Što se događa, radi li se o tome da gosti čekaju bolje prilike ili neće putovati u Hrvatsku?
Buking platforme funkcioniraju tako da većina gostiju može otkazati rezervaciju bez naknade do tek nekoliko dana pred polazak, tako da zapravo nemamo rezervacije, nego više predrezervacije koje se dijelom otkazuju.

To znači da gost kalkulira, on je predrezervirao uslugu, naznačio je mogućnost da dođe, i onda je sada, u svom naknadnom istraživanju na tržištu, došao do neke povoljnije ponude ili otkazao iz nekih posve drugih razloga. Vrlo je moguće da je dobio i neku povoljniju ponudu negdje drugdje. Prošlog tjedna u Rigi na sastanku ECTAA imali smo prilike čuti da nije sjajna situacija ni u konkurentskim zemljama, Italiji, Španjolskoj i Grčkoj.

Koji su razlozi? Visoke cijene?
Generalno, cijene su svugdje porasle zbog inflacije, ali i pod utjecajem prošle godine, kad smo bili puni pod visokim cijenama. No, kako sad stvari stoje, ta se popunjenost neće ponoviti bar u srpnju, a kako će biti u kolovozu tek ćemo vidjeti. Naime, sad već počinju veći popusti koji nisu bili predviđeni i kojih lani nije bilo ni u naznakama, što znači da će doći do poremećaja cijena.

Netko tko je imao cijenu 100, i vidi da mu je objekt prazan sedam dana, spustit će cijenu da napuni, jer najskuplje je kad ostanete prazni. E sad, netko će spustiti za 10, drugi za 20…duh last minutea smo pustili pred 20 godina, jedno dvije godine je bio malo pod kontrolom jer smo imali dobru turističku godinu, i sad se pojavio kao trend.

Je li taj nered dobar ili loš?
To je svakako jedna nekontrolirana situacija na tržištu, koja je dobra za kupca koji će uloviti last minute cijenu. Za onog tko je platio aranžman skuplje pred tri mjeseca svakako nije, i taj više nikad neće platiti toliko unaprijed. Nije dobro ni onima koji će ostvariti manji prihod.

Danas su potrošači informirani i znaju da mogu očekivati u zadnjem trenutku određeni popust za određenu kategoriju smještaja. Situacija, doduše, nije kritična i podsjeća na one koje smo imali prije korone, srpanjska rupa i slično, ali je trend koji nije dobar i treba ga uzeti u obzir i nešto raditi po tom pitanju. Naime, došli smo do saznanja da gost ne dolazi sam od sebe, nego se za njega treba potruditi. Tendencija je za kraj lipnja i početak srpnja, no vrlo lako se može proširiti i na ostatak sezone.

Tko će onda biti najveći gubitnik u ovoj godini?
Najveći gubitnik bit će privatni smještaj, odnosno apartmani, jer će se oni najteže moći nositi s tim neredom na tržištu i brzo reagirati, te bi neki mogli imati prazne objekte. Hoteli imaju stručno prodajno osoblje koje se zna nositi s tim situacijama. Zato već sad imamo popuste koji dolaze do 30 i više posto.

Uz apartmanski smještaj, problema bi mogle imati skupe vile, koje nemaju baš goste koji čekaju iza ugla da ih plate. Hoteli i kampovi mogli bi bolje proći zbog načina rada. Sljedeći na udaru bi mogli biti ugostitelji, koji će se morati pomiriti s tim da imaju manje gostiju, i to gostiju koji nisu spremni platiti onoliko koliko bi oni željeli.

Bi li onda tim iznajmljivačima bilo korisno da se na neki način konsolidiraju i uvedu sličnu tehnologiju prodaje kao hoteli i kampovi?
Njima se to nudilo više puta od strane agencija, no u vremenima raskoši to nije nitko ozbiljno shvaćao, jer je privatni smještaj bio dobro popunjen u zadnje dvije godine. Doduše, ako ćemo uspoređivati promet iz 2019. sa sličnim današnjim, moramo imati na umu da se broj registriranih apartmana od tad povećao više od 20 posto.

Dakle, promet je sada za najmanje 20 posto lošiji, uzevši u obzir sve smještajne kapacitete koje imamo ove godine. Apartmani su prodajno neorganizirani i samim tim ranjiviji u ovakvim okolnostima, te se teže prilagođavaju.

Cijeli tekst pročitajte OVDJE.