Prenosimo u cijelosti:

Živih pored mene više nema, jedino što mi je putokaz bio: mrtvi, ranjeni, bačeni kazani, mrtvi konji i rasuto oružje. Staze ispresijecane i tim stazama sam se kretala dalje. 
Imala sam ručnu bombu, koju sam čuvala za sebe, u slučaju ako naiđem na neprijatelja da je aktiviram. Bolje i tako nego živa u ruke neprijatelju. I tako sam nastavila pokret sama. Nailazila sam na neke borce, kako sjede uz bukvu ili naslonjeni uz kamen. Ja bih im prišla i prodrmala ih da se dignu, a oni su bili mrtvi i ukočeni. 

Tako idući naišla sam na druga Bogdanović Mirka iz Šibenika, borca 1. čete 2. bataljona, kome su obje noge bile prelomljene. Dotle su ga drugovi uspjeli donijeti na nosilima s ostalim ranjenicima i tifusarima. On je bio pri svijesti i mene je prepoznao, pa me zove po imenu i moli me da ga ubijem. Ja sam mu na to odgovorila da nemam čime. On je opazio bombu u mojoj ruci, pa mi kaže da je bacim na njega. Na to sam mu odgovorila da je čuvam za sebe. On me ponovo moli da ga bar dovučem do rijeke, pa da ga gurnem u vodu. Odbila sam i tu njegovu želju, jer nisam imala snage, a da sam je i imala, ne bih to uradila. Međutim, on je izdahnuo.
Krenula sam dalje sama.

Ljubica Antulov
NA BARAMA SAM RANJENA (Sutjeska)
Druga dalmatinska proleterska brigada
Sjećanja boraca

U bitku na Sutjesci, ključnu bitku Drugog svjetskog rata na ovim prostorima, iz Šibenika je otišlo 1316 muškaraca i žena, a poginulo ih je 787Bitka je trajala mjesec dana, od 15. svibnja do 15. lipnja 1943. Bila je to borba u koju su krenule združene snage njemačkih nacista, talijanskih fašista, bugarske carske vojske i srbijanskih četnika, potpomognute s oko 15000 ustaša i domobrana, a sve s namjerom da unište antifašistički pokret i partizanske borce. U toj izrazito neravnopravnoj borbi partizanski borci izvojevali su pobjedu nad nacizmom, ali uz izrazito velike gubitke.